13.02.2016.
Direktni povod za pisanje ovog teksta je email upit koji sam dobio od vjernog čitatelja portala “na2kotača.net” iz Bosne i Hercegovine (Emir Osmić). Njega interesira koju kameru koristim za snimanje na svojim pedaliranjima. Odavno sam naučio da je umjesto direktnog odgovora bolje napisati članak na zadanu temu i tako pokušati pomoći i drugima. 🙂
Svi znate onu narodnu “Koliko para toliko muzike!” – to dakako vrijedi uvijek i svuda, osima ako dobijete neku neizlječivu bolest – tada vam ni 37 milijarda USD na računu neće pomoći! Toliko keša je imao Steve Jobs u trenutku smrti i otišao u vječna lovišta. 🙁
Prve fotografije na biciklu snimljene su kompaktnom klasom (Olympus Camedia C-2040ZOOM objektiv F1.4), a zatim Pentax K-10d sa objektivima od F3,5 i 5.6. Prvi video zapise sam snimao malom kompaktnom fotografskom kamerom (tzv. idiot) proizvođača Fujifilm u niskoj rezoluciji (640 x 480 px) i formatu 4:3. Kasnije je nabavljen Panasonic full HD camcorder, pa kamera za sportske aktivnosti koja se može montirati na upravljač bicikla, na kacigu, na ruku, itd. Na kraju je uslijedio povratak na mali kompaktni Canon Ixux 150.
Trenutačno koristim Fujifilm FinePix XP 120 koji je znatno kvalitetnije rješenje za snimanje na terenu od malih idiot kamera. Ovaj je fotić vodootporan, može preživjeti pad (ovo je važno kad vam vjetar sruši fotić npr. sa stativa ili ako udari više puta u upravljač tijekom vožnje), nimalo mu ne smeta prašina, ima sasvim solidan zvuk tj. ton iako je kamera hermetična, može snimati kad pada kiša i snijeg (do -10°C) i ima jako dobro i kvalitetno izvedeno mjesto za vezivanje. Ovakva fotografska kamera ide u nešto viši cjenovni razred. Skupa sa eksternim punjačem i nekoliko rezervnih baterija, košta oko 280€. (tekst nadopunjen 19.10.2017.)
Riječ-dvije o svemu što danas imamo u ponudi (mobiteli, dSLR like, male kompaktne kamere, kamkorderi, dSLR, akcijske kamere):
- Suvremeni mobiteli, tableti i kombinacije (phablet) postižu uistinu visoku kvalitetu video zapisa i fotografija, no njih morate jednostavno zaboraviti jer nisu iskoristivi tijekom vožnji. Najveći nedostatak mobitela je nemogućnost osiguranja od ispadanja, kompleksnost uporabe tijekom vožnje, nedostatak optičkog zoom-iranja, nepostojanje prave mehaničke stabilizacije slike (anti shake), pa čak i zvonjava telefona usred nekog važnog trenutka koji kasnije nije moguće ponoviti. Nadalje, mobitele nije moguće montirati na stativ za snimanje scena dolaska i odlaska jer nemaju navoj za montažu. Osim toga ako ih negdje i stavite, jednostavno su preveliki pa ih vjetar ruši. Upotrebljivost na biciklu 2/10.
- Robusne kompaktne kamere tzv. “dSLR like” su iznimno kvalitetne u svakom pogledu. Mogu se objesiti oko vrata pa su lako dostupne tijekom vožnje. U pravilu su malo teže (do pola kilograma) pa dugotrajno nošenje oko vrata nije dobro za cirkulaciju. Upotrebljivost na biciklu 8/10.
- dSLR kamere sa izmjenjivim objektivima su preteške, prespore, prekomplicirane za uporabu na biciklu. Za iole ozbiljniju primjenu trebate minimalno širokokutni i tele objektiv, snimanje video zapisa nije uvijek jednostavno zbog velike mase koja može dosegnuti i par kilograma. Dugotrajno nošenje oko vrata izaziva strašne probleme, prekid cirkulacije i bolove. Nadalje, jeftini kit objektivi obično putem pokupe dosta prašine, a skuplji koštaju od 700-1500€ po komadu, a trebate dva – to je brdo love. Upotrebljivost na biciklu 2/10.
- Kamkordere (camcorder) zbog preklopnog displeja i načina držanja u ruci – jednostavno zaboravite! Kamkorderi nisu dobri ni za koji oblik sportske aktivnosti jer vam u potpunosti zauzimaju ruku, koju jednostavno nije moguće osloboditi bez pomoći druge ruke! Osim toga lako ih je oštetiti zbog svog oblika. Upotrebljivost na biciklu 1/10.
- Sportske kamere tzv. akcijske kamere koje se nose na glavi ili upravljaču su vrlo zanimljive ali isto tako ograničeno iskoristive. Najveći nedostatak akcijskih kamera je njihova hermetičnost i potpuno odsustvo tona ili jako loš zvuk. Kamera na glavi jednostavno daje lošu sliku jer čovjek pokreće glavu znatno češće i brže no što to gledatelju odgovara! Biciklistu je normalno okrenuti glavu na djelić sekunde i uočiti što treba, ali kada se takav snimak pregledava od brzog pomicanja glave i kamere – NE VIDI SE BAŠ NIŠTA. Mislite o tome! To je zato što gledatelju treba oko 5 sekundi da doživi ono što gleda. Akcijske kamere su nezamjenjive tijekom letenja zrakom, na skijanju, bordanju, ronjenju i sl. One na biciklu jednostavno previše skakuću i mogu poslužiti samo kao dodatna kamera za snimanje kratkih i atraktivnih scena. Jeftini modeli do 100 € – NISU DOBRI – točnije slika je dobra ali su mehaničke karakteristike užasne i sve se vrlo brzo raspadne od vibracija. Kvalitetni modeli su preskupi za ono što u konačnici nude. Upotrebljivost na biciklu 5/10.
- Minijaturna kompaktna tzv. “idiot” klasa se pokazala kao najbolja. Prije svega riječ je o laganim i relativno jeftinim kamerama (cjenovni razred oko 150 €) koje su jednostavne za rukovanje, imaju visoku osjetljivost, pa mogu snimati u slabijim svjetlosnim uvjetima. Sve kompaktne kamere se mogu montirati (ušarafiti) na stativ i skoro sve imaju ugrađen anti shake tj. sustav za stabilizaciju slike i kompenzaciju trešnje. Takva se kamera MORA nositi na remenu oko vrata i uvijek je na dohvat ruke. Remen treba imati pouzdan sustav za otkopčavanje kako biste kameru povremeno brzo i elegantno skinuli i montirali na stativ bez potrebe za skidanjem kacige. Ako je remen dugačak tada ne morate otkapčati kameru i možete je prebaciti preko kacige ali će vam ista lelujati lijevo-desno i udarati u upravljač! Snimanje se obavlja isključivo u “auto” načinu rada. Upotrebljivost na biciklu 9/10.
Još nešto:
- Rezervne baterije su prijeko potrebne i najbolje je imati nekoliko komada, punih i spremnih.
- Mali ili malo veći stativ (tronožac) je nezamjenjiv dio koji uvijek morate imati kraj sebe. Bez njega jednostavno nije mogući snimati scene dolaska, odlaska i prolaska. 🙂
- Veličina memorijske kartice ovisi o učestalosti snimanja i količini materijala. Ne zaboravite da je lako kupiti karticu velikog kapaciteta, isto tako i napuniti je sa video materijalom, ali to kasnije treba pregledati, odabrati, zatim i obraditi (smanjiti i izrezati fotke), a video zapise sve detaljno pregledati i montirati. Što više materijala napravite – to ćete kasnije imati više posla, dulje vrijeme uploada. 🙂 Stoga treba snimati pažljivo i umjereno. Ako koristite više video kamera – tada se montaža snimljenog materijala jako do vrlo jako komplicira.
- Spoj remena i kamere ostvaruje se malenim i tankim konopcima koji se provlače kroz tijelo fotoaparata. Ovo je najkritičnije mjesto, pa stoga savjetujem provlačenje dvije tanke tzv. zidarske špage (dupliranje) i njihovu zamjenu svake godine ili barem jednom u dvije godine. Meni se najbolje pokazao upredeni silk za krupnu ribu debljine od 0.45mm i deblje dakako…
- Ako želite vrhunske rezultate trebate 3-4 kamere i minimalno dva snimatelja. A zatim i dobrog ton majstora (da kasnije nasnimi govor i glazbu koju vam nitko neće cenzurirati zbog autorskih prava) i dakako video montažera koji treba biti čarobnjak da od sve te zbrke napravi film. 🙂 Naime, jako je teško (mislim na nas amatere) uklopiti snimke sa nekoliko kamera u jednu cjelinu.
Sve u svemu, moj izbor je mala sportska i kompaktna kamera koja se nosi obješena oko vrata, sa nekoliko rezervnih Li-ion baterija, koja ima lako dostupan gumb za video snimanje (bez petljanja po menijima). Pojedine scene i trenuci bitni za snimanje katkada traju samo nekoliko sekundi, stoga tijekom vožnje jednostavno nemate vremena za stajanje, vađenje tehnike, podešavanje postavki i slično. Kamera mora biti dostupna i spremna u roku ODMAH! 🙂 Napomeinjem da sve baterije dopunjavam sa velikim solarnim punjačem koji na izlazu daje čistih 2 A na 5V odnonso (2 x 1A).
Ukoliko je vaše iskustvo različito od mog – molim ostavite komentar ispod teksta.
Miša Nicinger
P.S.
Tijekom 2021. godine sam dobio na poklon GoPro 9 HERO, kupio sve moguće dodatke, baterije i daljinski upravljač. To je slatka i izuzetno moćna kamera za snimanje akcijskih scena i za trčanje s obzirom da ima izvrsnu stabilizaciju slike, jako se dobro nosi sa vjetrom, kao i sa bukom npr. razglasa i slabim svjetlosnim uvjetima. Ali GoPro općenito nije reporterska kamera, koju možete brzo uključiti i napraviti par fotki ili komadić video zapisa tijekom vožnje. Ne možete zumirati 2, 3 ili 5 puta, niti fokusirati po želji. Upravo stoga i dalje preferiram sportski fotić koji je otporan na prašinu, vlagu i može se nositi oko vrata. Brzo ga uhvatiti rukom, snimiti par kadrova i pustiti da visi ili ga spremiti u neki dio odjeće. Akcijske kamere su za akciju, a biciklističke ture od više dana ili stotina kilometara su nešto potpuno drugo. Na planinarenju i bicikliranju nosim dvije kamere: GoPro 9 i kompaktni sportski fotić, a na trčanju samo GoPro 9 i to na selfie štapu (na glavi, ramenu, grudima je neupotrebljiva). Upotrebljivost na biciklu: 10/10 ali samo za akcijske scene kada se kamera uključi na snimanje video zapisa i ne dodiruje rukama dok se scena ne završi. Za snimanje reportaža upotrebljivost je: 3/10. No i tu ima odstupanja, npr. ako kamera prepoznaje vaše glasovne naredbe – tada imate nešto više mogućnosti. 🙂 (tekst nadopunjen 04.01.2022.)
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, Cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
