Bicikl za djecu

17.09.2021. | Broj pogleda: 167

Preporuke za odabir i održavanje dječjeg bicikla

S obzirom da se ovdje ništa ne prodaje, osim iskustva i dobre volje, prvo ću spomenuti jedan primjer iz života djece i roditelja, njihovih promišljanja, potreba i mogućnosti. Nekad davno se osobna računala (PC) nisu kupovala gotova, već su ih elektroničari i vrlo rijetki informatički znalci – sastavljali od pojedinih komponenti: kućište, matična ploča, procesor, hladnjak, memorija, disk, grafička kartica, modem… Ostala mi je u sjećaju jedna rečenica koju su roditelji uporno ponavljali “Molim napravite mi malo i jeftino računalo samo da se djeca mogu igrati“. Eh.

Danas svi znamo da su upravo za računalne igre potrebna višestruko snažnija i brža računala nego ona za uobičajenu poslovnu primjenu, i da računalo tipa “Samo da se djeca igraju” košta nekoliko tisuća eura. E pa slična pravila vrijede i za dječje bicikle. Plus što ne postoji jeftini dječji bicikl koji će izdržati sve ono što je vaše dijete sposobno učiniti na njemu. Za djecu jednostavno trebate najbolju i neuništivu tehnologiju koja se nudi na tržištu. No to ste već znali. 🙂

A ako pripadate u skupinu roditelja koji razmišljaju ovako: “Moje dijete je dobro, drago, nevino, milo, poslušno, zahvalno, sretno što je dobilo bicikl i ne bi ono nikad bacilo, udarilo, kočilo, skakalo, iživljavalo se” – onda svakako pročitajte ovaj tekst, jer to rade sva djeca, svakodnevno, bezbroj puta i još pri tome očekuju novi, novcati bicikl svaki put kad polome nešto na postojećem.

Godinama sam popravljao bicikle svojim dečkima, a zadnje vrijeme popravljam bicikle klincima iz susjedstva, i dakako promatram tehniku vožnje i njihovu logiku. Isto tako i totalno pogrešne odluke njihovih roditelja jer im kupuju premale ili prevelike bicikle, sa gomilom nepotrebnih i vrlo problematičnih dodataka.

Što treba imati bicikl za djecu:

  • Čvrstu i krajne jednostavnu konstrukciju;
  • Zadnju kočnicu integriranu u zadnji kotač tj. glavčinu;
  • Ako je ikako moguće upravljač bez ičega na njemu;
  • Potpuno metalne pedale iz jednog dijela (bez vijaka i plastičnih dijelova);
  • Cestovne gume (to su one glatke, sa jedva vidljivim šarama);
  • Veličinu rame i promjer kotača prilagođen starosnoj dobi, visini i težini djeteta.

Što ne treba imati dječji bicikl:

  • Vanjske gume sa velikim kramponima, jer one deset puta brže pronalaze čavle i trnje. Osim toga djeca uglavnom voze po gradu i ne odlaze baš sama u šumu;
  • Iako bi trebala, djeca ne koriste zvonce, trube, sirene. Možda dok su ispravna, a to je jako kratkom stoga su takvi dodaci uludo bačen novac;
  • Upravljač ne treba imati retrovizore sa šipkama i ogledalom, niti štitnike od vjetra i glupe brojeve kao na motociklu;
  • Blatobrane, jer djeca ne voze po kiši, jer takvi dodaci poskupljuju bicikl, vijci prebrzo popuste i izgube se, plastika se polomi, proizvode buku (lamataju i landaraju) i potencijalna su opasnost ako držači upadnu u žbice i naprave veću štetu, izazovu pad;
  • Brzine, ručice mjenjača, sajle, te prednji i zadnji mjenjač (mašinica), jer su takve komponente na dječjim biciklima uglavnom žnj kategorije i stalno su u kvaru, smetaju, zapinju, buče, čak su i opasne. Djeca su zaigrana, jurcaju, žure, ne paze, utrkuju se i kad malo jače nagaze na pedale, svašta se događa, brzine preskaču, pucaju spojnice, lanac često spadne sa lančanika i zaglavi se, što je čest uzrok pada i prevrtanja;
  • Prednju kočnicu, jer je opasna zbog prevrtanje preko glave ili dovodi do lakšeg padanja tijekom skretanja u kombinaciji sa kočenjem, ona je potrebna, no većinom su neispravne i svi ti ostaci vise i zapinju;
  • Rasvjetna tijela, jer djeca ne voze noću sama po cesti, jer se rasvjeta kod igre, bacanja i naslanjanja bicikla jednostavno raspadne, polomi, otpadne, pa ostanu oštre površine, vijci i komadići koji mogu nanijeti ozbiljne ozlijede. Svakako je bolje da imaju fluoroscentne prsluke ili da im ušijete što više tih reflektirajućih površina na odjeću za igru i boravak vani na otvorenom;
  • Nikakve besmislice poput ekstra širokih guma kao na motociklu, truba, paktregera, imitacija onoga što imaju motocikli poput vjetrobrana, široka sjedala kao na motociklu i sl.;
  • Amortizere bilo kojeg tipa, nikakve prednje vilice, zadnje suspenzije. Sve to je izmišljeno za starije osobe i zahtjevne terene;
  • Štitnik za lanac je koristan, jer lanac može odrezati prste jako ozlijediti, a opet to se nikada nije dogodilo i niti jedan dječji bicikl nema taj štitnik ispravan i funkcionalan. Jednostavno ga klinci prebrzo oštete, saviju, potrgaju, pa je potpuno besmisleno pokušavati išta popraviti i vratiti na svoje mjesto. Ipak, preporučam na sve načine pokrpati, podesiti, zavariti, učvrstiti taj štitnik i podesiti zadnji kotač, odnosno dobro ga dotegnuti da ne dođe do pomicanja i (s)padanja lanca tijekom kočenja i drugih akrobacija koje djeca izvode.

Riječ dvije o sigurnosti i zakonskim regulativama:

  • Kaciga je obvezna za svu djecu do 16 godina starosti, no svi bi je trebali imati u svakoj situaciji (na biciklu, romobilu, rolama, itd) jer ona kod udarca puca odnosno deformira se i tako preuzima silinu udara;
  • Rukavice su jako korisne jer štite ruke od proklizavanja i kod padova;
  • Štitnici za koljena, laktove, ramena – to valjda nose samo djeca dok izvode vratolomije na skejtu… Prije ili kasnije se svatko doživi bliske susrete sa asfaltom i shvati čemu zaštitna sredstva služe;
  • Djeca bi trebala imati narančaste prsluke i velike fluorescentne reflektirajuće plohe na njima;
  • Djeca mlađa od 9 godine ne smiju ići na cestu, niti sudjelovati u prometu;
  • Samostalno na cestu smiju samo djeca starija od 14 godina;
  • Djeca od 9 do 14 godina starosti smiju u promet samo u pratnji osobe starije od 16 godina.

Što djeca ne bi trebala činiti, a redovito čine:

  • Koče fore radi kako bi se čula škripa i ostao crni trag na cesti jer ih to baš zabavlja i začas oštete vanjsku gumu, poslije čega unutarnja najčešće izviri van i eksplodira;
  • Bacaju bicikle poslije silaženja onako grubo i daleko, jer su tako veći mangupi;
  • Peru bicikle u autopraonicama, pa tako osjetljive komponente i skrivena mjesta koja trebaju biti naulujena i ispunjena masnoćom izlažu vodi i koroziji;
  • Voze jedni druge na upravljaču, na paktregeru, stoje na vijcima ili bilo kojoj dostupnoj izbočini i dodatku na biciklu, rizikujuči padove i ozljede;
  • Voze na jednom kotaču. Osobno im se divim, ali ne bi to trebali raditi na javnoj cesti jer su previše zaokupljeni sobom i ne vide druge sudionike u pometu;
  • Koče nogama (spuste noga na asfalt ili prislone nogu kraj gume na zadnjem kotaču), što je pogubno za stabilnost, noge, obuću, i produljuje zaustavni put, a da ne govorimo o iznenadnoj potrebi za zaustavljanjem.

Što roditelji trebaju činiti, a skoro nikada to ne naprave:

  • Promisliti prije kupnje i istražiti problematiku;
  • Povremeno detaljno pregledati cijeli bicikl ili ga odvesti u servis;
  • Očistiti i podmazati dijelove koji se okreću (glavčine, lanac, lančanike, pedale);
  • Podignuti sjedalo na pravu visunu i spustiti malo kljun sica prema naprijed;
  • Dotegnuti vijke, koristiti navrtke sa sustavom protiv odvrtanja ili prije zatezanja vijaka staviti boju ili kap ljepila na navoj;
  • Podesiti kotače da budu u centru i obratiti pozornost na žbice koje također moraju biti sve na broju i dobro dotegnute;
  • Provjeriti funkciju kočnica i obvezno sajle, ukoliko ih ima, jer se znaju rascvjetati i zapinjati. Posebno su opasne pojedine žice od kojih je sajla ispletena, jer kad se odvoje i vire sa strane izazivaju bolne ubode i moguće infekcije.

Nešto za kraj:

  • Sada očekujete od mene preporuku za kupnju. Tvrtka koja je davno shvatila kakav bicikl treba klincima ima u nazivu samo tri slova “bi em ex” 🙂 no siguran sam da ima puno kopija na tržištu. To su uglavnom bicikli koji se prodaju pod nazivom “freestyle bike” uz obvezno podešavanje sjedala i upravljača, i tako to;
  • Puno se toga može skinuti ili dodati, prilagoditi, popraviti, bitno je znati što trebate napraviti, a ne okretati glavu i čekati da se dogodi nekakva nesreća, ili da se dijete muči dok okreće pretegnuti lanac ili kotač koji nikada nije vidio mast i ulje za podmazivanje;
  • Ne postoji bicikl koji će biti dobar dulji niz godina, jer djeca rastu i roditelji moraju biti spremni na kupovinu bicikla svake, odnosno u najboljem slučaju svake druge godine. Ako kupite kvalitetan bicikl, uvjerite dijete da ga ne uništi, u pravom trenutku ga prodate i dodajte za novi – napravili ste dobar posao;
  • Ako odlučite kupovati jeftine bicikle sa silnim dodacima na njima, to znači bacanje novac u vjetar, a nitko neće biti sretan i zadovoljan, ni djeca, a ni vi;
  • Obratite pozornost na preporuke iz ovog teksta i spremite gomilu zakrpa za gume, ljepilo, pumpu, set vanjskih i unutarnjih guma, i neka vaša (ili susjedova) djeca uvijek imaju osmijeh na licu. 🙂

I to bi bilo otprilike to. Komentare i vaša promišljanja na zadanu temu, molim ostavite ovdje, tako da i ih i drugi vide…

Miša Nicinger

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*