10.08.2013.
Svi ste zasigurno čuli definiciju fjake koja je prisutna na cijeloj morskoj obali, iako se najčešće manifestira na jugu odnosno u Dalmaciji. Fjaka je nije ništa drugo doli obrana duha i tijela tijekom ljetnih dana i da je nema – ljudi bi naprosto izumrli od napora. 😉 Iz prve ruke tj. iskustveno mogu potvrditi da se fjaka najefikasnije liječi odmaranjem, drijemanjem ili spavanjem.
Svatko tko je doživio migrenu zna da je jedini lijek za ovu opaku bolest povraćanje i ležanje u krevetu. E pa kod fjake nema povraćanja niti glavobolje samo cjelodnevne omamljenosti i pospanosti. 🙂 Kad se dobro naspavate budete kao novi, zatim malo nešto gricnete, eventualno malo izađete van i ponovno odete na počinak. I to je to! 😉
Za razliku od turista koji se kupaju po cijele dane, domaći živalj ulazi u more samo na nekoliko minuta, jednom ili dva puta, a vrlo rijetko tri puta dnevno. Samo su furešti željni mora i sunčanja! Ante Tomić šaljivo kaže kako bi domaćini najradije da im pare pošaljete poštom i da uopće ne dolazite. Svi znamo da u svakoj šali ima pola istine… 🙂 Na taj način bi se i jedni i drugi svojski odmorili i uštedjeli gomilu živaca, i koju tonu tableta za smirenje.
Mi (ona i ja, a tko bi drugi?) sutra krećemo nazad, a to znači da je Ivona smislila povratničku rutu (žuta crta na HAK-ovoj karti) koja vodi put Biograda na Moru, Benkovca, Karinskog mora, Kruševa, Obrovca, pa ispod Zrmanje do Krupe i prijevoja Prezid koji se nalazi na 766m/nv. A onda idemo u Gračac, Udbinu, Korenicu. Možda svratimo na Plitivička jezera prije Ličkog Petrovog Sela gdje napuštamo EU i ulazimo u BiH. Tamo nas čeka vožnja do Bihaća, Bosanske Krupe i Novigrada (Bosanski Novi) gdje ponovno ulazimo u Europsku Uniju. Slijedi vozikanje od Dvora pokraj rijeke Une sve do Hrvatske Kostajnice, Hrvatske Dubice, Jasenovca, Novske i Nove Gradiške, odakle idemo prema Požegi, Zvečevu, Voćinu i Slatini.
Ovako pobrojano ne zvuči strašno, jer papir trpi uistinu svašta. 🙂
Rano ujutro napuštamo: more, obalu, otoke, pršut, kozji i ovčji sir, lignje, hobotnice, odojke, purice, pice, kolače, smokve i bacamo se na instant juhe iz vrećice, jogurte i salame. Sve to ćemo zalijevati sa hektolitrima vode iz različitih izvora, pokojom lubenicom i sladoledom…
Možda se javimo sa puta, a možda i ne – sve ovisi hoće li biti dovoljno energije u našim baterijama, a iz rominga se jednostavno ne vrijedi spajati na net. Platiti više stotina kuna za nekoliko megabajta mrežnog prometa zaista nema smisla. 🙁 Istovremeno se ne isplati kupovati bosansku GSM karticu i stick za mobilni internet s obzirom da nećemo dugo boraviti izvan Hrvatske.
U konačnici slijedi fotogalerija i video zapis. Tko zna možda Ivona umoči pero u tintu i napiše završnu epopeju.
Miša Nicinger
Čestitam!