08.08.2012.
Upravo smo večerali i slušamo šum lišća na povjetarcu prije podizanja šatora. Pravi je trenutak da sumiramo utiske tijekom prvog dana bicikliranja na kojem smo prevalili 135 km. Iz Slatine smo krenuli točno u 06:00 sati u pratnji Valerije i Snježane koje su nam priredile ispraćaj sve do Nove Bukovice (hvala curke).
Tijekom vožnje primili smo brojne čestitke i pozdrave od prijatelja i biciklista iz Slatine (hvala svima) a na putu bezbrojna javljanja, komentare, pitanja, čestitke pa čak i uzdahe onih što tek skupljaju snagu za pothvate ovakvog tipa.
Kavu, kolače, hladnu vodu i čašicu ugodnog razgovora dobili smo u Lacićima kod obitelji Pačarić kojima se ovim putem posebno zahvaljujemo. Da smo ostali još koji minut nahranili bi nas lokalnim specijalitetima i na nekoliko sati onesposobili za daljnje napredovanje prema istoku domovine.
Ugodno su nas iznenadili vozači automobila koji su često intonirali pozdravne melodije ili nam mahali rukama, zatim lokalni dečki koji najčešće pozdravljaju sa zdravo-zdravo i za svaki slučaj dodaju pozdrave na engleskom i njemačkom jeziku, kao i svi biciklisti nakrcani teretom što je siguran znak da dolaze iz dalekih krajeva.
Da je Hrvatska lijepa to i vrapci znaju, ali da ima naftna polja mogli smo se uvjeriti u Općini Magadenovac gdje smo dodirnuli sve one moćne ventile i silne cijevi kojima INA iz mračnih dubina crpi fosilna goriva, skladišti ih u velike spremnike, a zatim transportiraju do Slavonskog Broda i Siska.
U Trpinji sva mladež zajedno bez obzira na uzrast i spol igra nogomet, bez trzavica i svađanja. Uvjeren sam da ova nasmijana i razigrana djeca nemaju svatko svoje računalo i debilni fejs pa su “primorana” na uživanje u blagodatima mladosti, igre i bezbrižnosti. Tako je bilo oko 19:00 sati.
Nažalost u 22:00 sata, je došla nova tura stanovnika, upalili su reflektore, pustili glazbu, zaigrali košarku, počela je vriska, cika i galama, neprestano dobacivanje i podjebavanje, tako da nismo imali mira sve di 01:00 ujutro, a bili smo prilično umorni i isrpljeni, pa skupljanje šatora i opreme po mraku, nije dolazilo u obzir. Svaka se škola plaća. 🙁
Miša Nicinger