Bazni logor smo podigli izvan biciklističke staze “Ruta Srijem” u mjestu Vinkovački Banovci u dvorištu novoizgrađene Kršćanske adventističke crkve, ispod 6-7 velikih stabala topole. Na samo nekoliko metara od nas nalazi se prilično prometno gnijezdo sa bučnim stanovnicima koji veličinom i zujanjem podsjećaju na bumbare. Oni ne smetaju nama, a po svemu sudeći niti mi njima.
U smiraj 11. dana naše male pustolovine, poslije prijeđenih 1.150 km, u 9 dana aktivne vožnje, spremamo na plinskom kuhalu toplu juhu od rajčice koja izvanredno okrepljuje i razgali nepce.
Potom slijedi grickanje kiflica i domaćih srijemskih kobasica koje smo dobili u Platičevu. Treba li uopće reći da je najvažnija sporedna stvar na ovakvom putovanju planiranje objeda: kada, gdje, što, koliko i slične slatke muke koje se ponavljaju tri puta dnevno. Umjesto međuobroka (marende, gableci, užine i tako to) najčešće bi smazali 4-5kg tešku lubenicu kako bismo nadoknadili potrebu za tekućinom, a niti dinje nismo štedjeli.
Noćna se temperatura uglavnom vrti oko 16,5°C, a baš one noći kada smo ustali u 04:00 sati kako bi smo uhvatili prvu skelu za prijelaz preko Dunava, između mjesta Ram i Stara Palanka, temperatura je pala na 9°C i dobro nas ohladila. “Užasno” je slaba riječ za nekoliko sati vožnje u laganoj biciklističkoj odjeći.
Postaje hladnjikavo, umorni smo i vrijeme je za počinak, još koji zalogaj i spavanjac, jer nas sutra čeka zadnja dionica od cca 120 km pedaliranja do Slatine.
Vidimo se sutra (nedjelja) u central parku oko 19:00 sati.
Miša Nicinger