19.07.2014.
Znate onu staru poslovicu “Po jutru se dan poznaje”. E pa sukladno tome neću pogriješiti ako kažem da je ovaj dan bio kao stvoren za vožnju od ranog jutra, pa sve do večeri, odnosno od početka do kraje ove “biciklističke subote”. Šteta je da se nitko osim autora ovog izvješća nije pojavio na startnoj crti, no tu nisam mogao ništa učiniti. 🙁 Godinama pokušavam dati svoj doprinos rekreativnom biciklizmu, što vlastitim primjerom, što publiciranjem na internetu, sponzoriranjem BK Slatina, a u zadnje vrijeme i javnim pozivima na zajedničko pedaliranje i znojenje. 😉
Prethodnih dana odradio sam kompletne pripreme na biciklu, tako da sam od 07:30 do 08:00 odrađivao neke sitne poslove na portalu “slatina.net”, dodao još jednu kišnu kabanicu i uglavio foto i video tehniku.
Nažalost novi kompaktni “Canon Ixus 150” koga sam kupio prije nekoliko dana, nije došao u petak, kako su mi obećali, pa sam bio prinuđen nositi nezgrapni Pentax K10d i rasklopivu Panasonic video kameru koja zbog glupog softvera radi dosta problema. Sve to rezultiralo je sa gubitkom najmanje 10 video zapisa i propuštenih fotki koje zbog kasne reakcije nisam uspio snimiti. Ipak je tu riječ o prometu i scenama koje se ne mogu ponavljati niti naštimati. Dakako niti se sjećam što sam u kojem trenutku snimao i govorio – sve je odraz trenutačnih uvjeta na cesti i dakako inspiracije.
Bilo, kako bilo za slijedeću subotu očekujem novu foto/video tehniku, jedino što mi dodatne 3 baterije dolaze tek za 15-20 dana, znate kako to ide preko “ebaja”. Kompaktni fotići imaju milijun prednosti kada se snima na biciklističkim turama, odnosno tijekom vožnje. Sve kamere koje se montiraju na upravljač, na kacigu i slična mjesta nisu dobre za ovakvu primjenu, niti one velike i teške, a one sa perklopnim displejom poput kamkordera su prava koma.
Prethodnih dana sam testirao aplikaciju “FitApp” za Andorid i radila je savršeno. Nažalost današnji GPS trag uopće nije snimljen! 🙁 Aplikacija je uredno pokrenuta, odbrojala je vrijeme trajanja od nekih 9 i nešto sitno minuta i potrošnju od 13.244 kcal i to je sve! Nešto poput “treća nesreća”. 😉 No ima i gorih stvari od glupih tehnikalija kojima se u današnje vrijeme nepotrebno opterećujemo. Jel’ tako? Ma je, samo kad smo se navukli na te spravice i njihova grafička izvješća i silne proračune…
Sukladno planu i programu u centar grada sam stigao u 08:04 sati. Krenuo sam na turu u 08:14 h i vratio se na isto mjesto u 17:15 h. Nije loše, posebice kada se uzmu u obzir brojne stanke za snimanje fotki i video zapisa, za gablec (Našice), ručak (Valpovo) i piće (Donji Miholjac). Sve to uzima jako puno vremena.
Iz Slatine sam krenuo na istok vozeći isključivo asfaltnim cestama: Orahovica, Našice, Bizovac, Valpovo, Donji Miholjac, Čađavica, itd. i u konačnici ušao u Slatinu sa sjevera.
Slijepo vjerujući u Google maps proračune i “FitApp” uopće nisam kontrolirao stanje na malom “putnom računalu” koje moj bicikl ima ugrađeno na upravljaču (i radi savršeno), pa u konačnici ne znam koja mi je prosječna brzina i ukupna kilometraža, no to i nije tako bitno. Prešao sam približno 155 km bez teškoća, bez gumi defekta, kvarova, padova i lomova, a to je ono najvažnije. 🙂
Samoća mi nije teško pala, iako nedostaju scene u pokretu koje daju dinamiku i puno bolje izgledaju od autoportreta i snimanja okoliša. No što je tu je… Katkada je teško utjecati na sebe samoga, a kamoli na ljude koji nas okružuju. 🙂
I još nešto za kraj. Na fotkama se često pojavljuju crkve – razlog tomu je bezličnost malih mjesta u kojima se jedino sakralni objekti ističu gabaritima i arhitektonskim rješenjima. Sve ostalo je manje više isto i teško je na osnovu kuća prepoznati mjesto snimanja. To je jedini razlog zašto su vjerski objekti tako čest motiv.
Blizu Orahovice sam primio telefonski poziv sa Radio Virovitice u kojem su zatražili podrobnije informacije o tijeku vožnje, broju sudionika, o portalu na2kotača.net i slično, te su na kraju poželjeli uspjeh i sretan završetak ture. U to ime pozdravljam cijelu ekipu sa virovitičkog radija i zahvaljujem se na iskazanom interesovanju i lijepim željama. Možda jedna od budućih “biciklističa subota” koja predviđa kružnu turu kroz Hrvatsku i Mađarsku, privuče više sudionika. S obzirom da prolazimo kroz Viroviticu to bi bila izvrsna prigoda za susrete, fotkanje i slične promidžbene aktivnosti. No, o tom-potom.
Za kraj moram spomenuti utrošak vode – nešto malo više od 5 litara. Lubenice koje se prodaju pokraj ceste po cijeni od 3 kn/kg – nisam konzumirao jer su sve odreda bile teške 7 – 10 kg, a to bi ipak bilo malo previše. 🙂 Ukupna težina bicikla i opreme dosegnula je punih 32kg. Kada tome pridodamo i moju malenkost sa približno 80 kg žive vage dođemo do cifre od 112 kg. Treba tu masu pokrenuti. No, sve se može kad se hoće. 😉
Miša Nicinger
Svaka čast, pravi podvig.