09.08.2014.
Iako je prvotni plan predviđao nešto malo više od 170 km, u konačnici sam prevalio 192 km ako ćemo vjerovati programu Endomondo, odnosno 202 km ako vjerujemo putnom računalu na biciklu. Kad sve zbrojimo i podijelimo dobije se prosjek od 197 km, a to morate priznati uistinu nije malo. 🙂 Kao i prethodnih “Biciklističkih subota” i ova je započela u centru Slatine u točno 08:00 sati, a završila je u 19:25 sati. Nažalost, osim organizatora tj. mene – nitko se nije pojavio na startu ove međunarodne biciklističke vožnje. 🙁
No to ne umanjuje moj uspjeh i zadovoljstvo. Pedaliranje je proteklo u najboljem redu, cijela dionica je potpuno ravničarska, ako zanemarimo onih nekoliko metara visinske razlike prije Gradine. U Mađarskoj sam imao par zbunjujućih situacija što je za posljedicu imao malo više pedaliranja (nekih 20-ak kilometara). Da sama barem fulao još neko križanje za dodatnih 8 km, pa da bude 200 km okruglo. 😉
To ćemo drugi put… Planiram uskoro jednu “Biciklističku subotu” koja će imati malo više od 200 km – nadam se da će tada biti više zainteresiranih. 🙂
Ceste su u Mađarskoj izvrsne, signalizacija i putokazi su vrlo dobri (odlični su samo oni na Euro velo dionicama), ima nešto biciklističkih staza, i nešto vrhunskih biciklstičkih staza.
S obzirom da je cijela ova biciklistička tura vožena u pograničnom dijelu sve vrvi od Hrvata i Mađara, i to na obje strane Drave. Koliko vidim Mađari baš kao i mi – vole pecati i rado dolaze na ribnjake pokraj Donjeg Miholjca.
Nadalje, u Mađarskoj ima stanoviti broj sela u kojima ima Hrvata i Srba sudeći po hrvatskim imenima i natpisima na ekavici. Riječ je o selima: Felsőszentmárton (Martinci), Szentborbás (Brlobaš), Lakócsa (Lukovišće) i Potony (Potonja). Čini mi se da ih ima još, ali nisam sve fotkao… Nekoliko puta mi se učinilo kako čujem hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik, a tek kada sam vidio slatinske pločice ne jednom automobilu, a zatim i natpise na ulazu u selo, odlučio sam posjetiti groblje u potrazi za informacijama i vodom (H2O).
Sudeći po istaknutim zastavama – velika je vjerojatnost da je u Mađarskoj 09. kolovoz nekakav nacionalni praznik, zbog čega nije bilo većih aktivnosti u gradovima i selima. Sukladno tome su svi dućani bili zatvoreni.
Srećom ručak sam spakirao u Hrvatskoj još u petak navečer, a za svaki slučaj na biciklu uvijek nosim i nešto suhog dijetalnog keksa i par konzervi (sardine & mesni narezak). Sve u svemu smazao sam dva mesna nareska, pola kilogram rajčice iz vlastitog uzgoja i nezdravog bijelog kruha. Vode je bilo više no dovoljno i tako cijelim putem. Naišao sam na nekoliko funkcionalnih česmi na ulici i na groblju. Kvaliteta i okus vode je potpuno identičan ovoj koju mi svakodnevno pijemo…
Ostatak informacija imate u video zapisu i dakako na brojnim fotografijama koje sam snimio tijekom ove maratonske, ali ne odveć naporne vožnje. 🙂
Prava je šteta što se još netko nije priključio…
Miša Nicinger
I ja mogu toliko, ali raspoređeno na 4 puta.
Taman svaki dan po pedeset kilometra.
Svaka čast.