Bicikliranje i prostata

16.05.2018.

Nedavno sam dobio privatni upit, a praksa je da ne odgovaram pojedinačno kako bi i drugi nešto naučili. Ako niste znali, većina članaka na ovom malom portalu napisana je na osnovu razgovora sa kolegama biciklistima i umjesto pojedinčanih odgovora na direktna pitanja putem email poruka i FB-a.

Pitanje:

Molio bih Vas za savjet i mišljenje. Naime prije dvije godine sam počeo rekreativno biciklirati. Trudio sam se voziti što god sam mogao češće ali ne velike relacije. Za početak sam vozio 15-20 km na dan, barem dva puta tjedno. Prvenstveno sam se odlučio na bicikl ne bi li skinuo višak kilograma i bio sam na pravome putu. Izgubio sam cca 15-ak kg i osjećao sam se kao nova osoba, a onda su krenuli problemi. Počela mi se javljati bol na muškima osjetljivom mjestu i odlaskom kod urologa ustanovljena mi je upala prostate. Sada već godinu dana nisam sjeo na biciklu jer je liječnik rekao da je opasno stvarati pritisak na prostatu prilikom vožnje bicikla. Naravno sic na biciklu je tanki sportski i sad mi je jasno da je to loše i s obzirom na mojih 115 kg i upalu prostate. Zanima me vaše mišljenje dali postoji kakav sic koji ne bi vršio pritisak na prostatu i da li bi trebalo odustati od bicikle što ne bi htio?

Odgovor:

Ovaj tekst pišem kao osoba sa iskustvom i poznavanjem problematike (nažalost). Sukladno tome neću ulaziti duboko u medicinsku problematiku, jer se prostatitis u grubo dijeli na bakterijski i nebakterijski, a ima tu i raznih drugih kombinaciju poput prostatitisa i BHP-a. Ukoliko je bakterijski prostatitis posrijedi taj najvjerojatnije nije od vožnje bicikla. No, o svemu tome su napisani brojni tekstovi, prezentacije i ima jako puno foruma, pitanja i odgovora na zadanu temu, posebno na engleskom jeziku. A ovo baš nije mjesto da o tome raspredamo. Stoga ću staviti naglasak samo na ono što ima veze sa bicikliranjem i prevencijom od takozvanih muških boljki (prostatitis, BHP, erektilna disfunkcija, teškoće sa mokrenjem,…), a tu je i iritantna boljka koja napada oba spola – hemeroidi.

Za prostatu je opećnito gledano najpogubnija kombinacija hladnoće i mehaničke iritacije uslijed dugotrajnog izlaganja niskim temperaturama i sjedenja na tvrdom uskom sjedalu. Biciklisti koji su vozili po hladnom vremenu (debeli minusi) znaju da se spolni organi prilično smrznu i smanje, te da je potreba topla kupka da se sve vrati u normalno stanje. Međunožje je kod dugotrajnog pedaliranja po velikoj hladnoći nezaštićeno, izloženo, stisnuto i nedovoljno prokrvljeno (isto se događa sa nožnim prstima i prstima na rukama), a pritisak na prostatu je upravo ogroman, posebice u odnosu na sjedenje u stolici kada je raspored težine znatno povoljniji.

Za obranu od hladnoće trebate:

• izbjegavati dugotrajno pedaliranje tijekom velikih hladnoća (temperaturni minusi);
• dobro utopliti međunožje;
• izbjegavati kišu i vjetar, ako pokisnete trebate se presvući u suhu odjeću ili umetnuti u gaćice nešto suho i vodootporno kao izolaciju između mokre odjeće i međunožja, za ovo može dobro poslužiti komad odjeće u PVC vrećici, cijeli paketić papirnatih maramica, ili neki drugi umjetni materijal koji će ostati suh i poslužiti kao termička izolacija;
• po povratku doma, morate pronaći vremena za ležanje u kadi punoj tople (vruće) vode, jer se kod tuširanja međunožje tj. prostata ne uspijeva dovoljno ugrijati i opustiti.

Za obranu od mehaničke iritacije postoji nekoliko metoda:

• korištenje sjedala sa visoko kvalitetnim gelom, otvorom u sredini plus kvalitetne biciklističke hlače sa debelim umetkom tzv. pelenom;
• spuštanje kljuna sjedala u odnosu na zadnji dio za 2 – 5 cm,tako da sjedite što više na guzi tj. debelom mesu, a samo totalni amateri imaju dignut kljun sjedala u visinu;
• korištenje specijalnih “ergonomskih” sjedala koja uopće nemaju kontakt sa međunožjem (moja preporuka).

Na temu sjedala sam prije par godina napisao članak “Koje sjedalo odabrati” jer mnogi samo misle da sve znaju, a uglavnom nemaju pojma koji sic odabrati i zašto je to važno. Da ne bude zabune – nisam niti ja o tome bio informiran, upravo suprotno. Nemojmo se lagati – ljudi nisu stvoreni za sjedenje na biciklu, ni pet minuta, a kamoli za cjelodnevne vožnje. 🙁

Svi mi uglavnom sjednemo i vozimo, najčešće zbog viška kilograma, zdravlja ili avanture. Isprava se mučimo (jer smo izvan forme), a onda krene uživancija i kilometri samo klize… Kad prijeđete 10, 20 ili 50.000 kilometara već je obično (pre)kasno za preventivu.

I da skratim, kupite kvalitetno ergonomsko sjedalo, utoplite se ili ne vozite po niskim temperaturama – tada je puno bolje odabrati trčanje i planinarenje, a ukoliko dobro podnosite zatvoreni prostor, idite u teretanu i odaberite neku spravicu za mučenje. 🙂

Kvalitetna ergonomska sjedala koštaju minimalno 100 € i vrlo su prepoznatljiva oblikom.

• Imaju li ergonomska sjedala neku manu ili nedostatak? – Da, imaju – nije moguće voziti bicikl bez ruku! No zdravlje je ipak važnije od majmunisanja. Zar ne? 🙂
• Voziti ili odustati? – Suzdržavanje od bicikliranja obično ne popravlja zdravstveno stanje, jer se upravo za prostatu preporučuju tretrmani poput masaže. Potrebno je stalno praćenje progresije bolesti, odlaziti na redovite kontrole, i na osnovu poboljšanja ili pogoršanja vaš urolog i vi sami morate u konačnici donijeti odluku što je najbolje – voziti ili odustati. Svakako je najbolje rješenje kombinirati nekoliko sportova…

Nešto za kraj:

Uvećanoj prostati (BHP) smeta dugotrajno sjedenje, hladnoća i prakticiranje rizičnih sportova poput bicikliranja i vaterpola zbog hladne vode u bazenu, a kasnije kad je bolest već uznapredovala problematično je i trčanje. Istraživanja su pokazala, da oni koji piju i puše duhan (a ja dodajem – ne bave se nikakvim sportom) imaju manje problema sa prostatom, ali su im zato pluća, srce i jetra u banani, a opće stanje organizma katastrofalno.  Nadalje, što je muškarac bucmastiji, time su tegobe manje, jer su mišići u tijelu i posebno međunožju opušteniji, pa prostata ima više mjesta za neprimjetni rast i širenje na sve strane. Uvećana prostata ometa mokrenje i pražnjenje crijeva, a od seksa pravi cirkus i lutriju sa 10-ak različitih simptoma i problema! Nažalost dobroćudno povećanje prostate, nećete usporiti nikakvim zdravim životom, dijetama, skupim suplementima, čajevima, apstinecijama i odricanjima, niti skupim sjedalima za bicikl. O budalaštinama tipa plodovi neke tamo palme, ekstraktima od vrbovice, korijenu koprive, bučinom ulju mogu reći samo jedno – sve je to obično gubljenje vremena i bacanje novaca! Ne postoje lijekovi koji liječe BHP. Svi alfa blokatori samo ublažavaju tj. maskiraju simptome i možda mrvicu uspore rast. Jedini lijek je kastracija. 🙁 Stoga, ako je vaša dijagnoza BHP i prostata neprestano raste (vidljivo u svakom trenutku na UZV kod interniste ili na MRI što je skupo ili se jako dugo čeka), PSA vam se povećava, a urolog vam savjetuje TURP – napravite ga što prije. Čekanje i taktiziranje se ne isplati… Mada i tu ima jedan veliki problem, jer jedan kirurg kaže “odmah operativni zahvat“, a dva poslije njega kažu “nikako nemojte ići na operaciju“. U konačnici, svatko mora odlučiti samostalno i na osnovu rezultata pretraga…

Gdje kupiti sjedalo?

Ljudi, dajte malo guglajte “ergonomska sjedala za bicikl ili tako nekako”… Ako napišem gdje ovo će biti samo još jedna sponzorirana vijest i kao takva potpuno bezvrijedna! Ništa ne prodajem i nisam najpametniji… 😉

Miša Nicinger

* * *

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, Cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište –  midnel.hr