Biciklom na more: Doručak sa generalima ili ravnica do Otočca

04.08.2013.

Naslov je dakako daleko od istine. U Generalskom Stolu ima kafić i mala, malena trgovina sa jednom uistinu prezaposlenom djelatnicom, koja vapi za većim dućanom i nekoliko pomoćnika. Nema tamo ni klupa, ni parka, a kamoli stolova za bicikliste željne gablecovanja u kakvom takvom komforu.

No zato su nam cijelim putem svi govorili da je ispred nas “ravnica” i tek po koji uspon. Ravnica je za njih svako brdo po kojem auti mogu voziti 40-60km/h, a mi smo na njima uglavnom ispuštali dušu. Ne toliko zbog strmine na usponu, koliko zbog paklene vrućine. Kada se vozi po ravnom terenu uvijek postoji usiljeni protok zraka koji hladi uzavrele mišiće, na usponima peče odozgo, iznutra i odozdo jer je bukvalno sve užareno. No preživjeli smo. 🙂

Jučer smo bili kratki sa vremenom pa se nismo javili, ali je dan bi prilično ispunjen događanjima. Svratili smo kod vrsnog radioamatera Harolda (9A8KL) i supruge Marice, gdje smo snimili mali video prilog za portal QRZ.com.hr i ugodno se družili, gostili i sve po redu.

U mjestu kojeg na karti i u životu mjesta nema, a zove se Vrginmost to jest Gvozd smo upamtili po izvrsnoj miješanoj pici i “gvoz pici” koja sadržava svašta nešto (pršut, kobasice, jaja, masline, sir,…). Tamo je sve u znaku Gvozda, samo su table na ulazu u selo Vrginmost!? Putokazi prije i poslije nose oznake Gvozd. Ljudi se osjećaju kao Gvozdani ili Gvozdinjani 🙂 a netko im odozgo želi uvaliti novo ime kako bi postali Vrginmostnjani ili Vrginmošćani. 😉

Za ovo kratko javljanje spomenimo još i neobičan susret na križanju u Tušiloviću, gdje sam kao kroz maglu vidio Anitu Mesić i gle čuda bio je to Golf sa Mirom i Anitom na povratku sa morske obale… Poslije 100m su skužili tko su dvoje biciklista i vratili se u rikverc. Malo smo divanili izljubili se, pojeli par keksića i nastavili svako svojim putem. I sad kažite da svijet nije mali. 🙂

Danas smo sreli prve prave bicikliste! Jednog malo starijeg Zagrepčana koji je krenuo u Čavoglave, jednog mladog i vrlo nabrijanog Zagrepčana koji je samo projurio dok smo mi odmarali i na kraju dvoje mladih i iznimno simpatičnih Slovenaca (Renata i Miha) sa kojima smo vozili nekih 20km. Malo se fotkali, snimali, savjetovali. Svatko je ponešto naučio, a konverzacija je tekla vrlo glatko s obzirom da Slovenci dobro šprehaju, parlaju i govore hrvatski jezik. Siguran sam da bi se dobro snašli i sa srpskim jezikom. 🙂 Mi smo nažalost tudumi za Slovenski, ali to je naša sramota. 🙁

Ivona se okupala u Korani, tamo smo upoznali simpatičan bračni par Ivo i Višnja Ribić (kaže Ivona) ili možda Rebić (kažem ja) sa tri prekrasne curice. Dali su nam ‘ladne gazirane vode, posavjetovali i zamalo zadržali na druženju, roštiljanju i spavanju. 😉

Kasnije kad smo stigli u Dugu Resu i upoznali domaće ribiče koji su nam omogućili ugodno kampiranje i kupanje na Mrežnici. Tamo je pao kupanjac, večera, spavanje, logorska vatrica, ribičke priče. Zahvaljujemo se dedi Franiću (Milan ili Mladen). Ah tko bi to sve popamtio! 🙂

Toliko za večeras iz Otočca gdje spavamo pokraj crkve, a stara baka iz susjedstva nas napaja vodom i puni nam baterije za fotić. Do sada smo prevalili samo 377km vozeći se po paklenim cestama oko Karlovca i preko prijevoja Mala Kapela (888m/nv). Sutra idemo za Gospić i preko Velebita…

Pozdrav svima koliko vas ima. 🙂

Miša Nicinger

* * *

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, Cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište –  midnel.hr