14.08.2021.
Moja prva stotka u pedaliranju! 🙂 E da mi je netko rekao da ću i to odvesti – rekla bi nema šanseee. Do prije dva mjeseca nisam ni posjedovala bicikli, a sad pedaliram k’o velika. 🙂 Ovu cijelu ideju potakla je fotografija Damira Kligla kraj simpatičnih slamnatih figura Maše & Mede i tu se rodila ideja idemo i mi po fotku i napraviti stotku. Put smo započeli u gužvi grada, svi su tako živčani, trube, obilaze tik uz bicikle, ma za ne povjerovati. 🙁 Da je njima netko blizak bio na bicu sigurno se tako ne bi ponašali ali to nažalost dio prometne (ne) kulture.
Prva stanica Nova Bukovica i fotkanje kraj simpatičnih drvenih kućica. Čak i keramički pas ima svoju kućicu. U Čačincima pijemo kavu i trebali smo imati priključenog člana ali nažalost Sanja odustaje, pa nastavljamo sami dalje. Izabrali smo put preko Zdenaca i Đuđenovca kako bi izbjegli glavne ceste i napravili koji kilometar više. Putem smo se naslikavali kraj Grudnjaka i s grudnjakom, sladili se voćkicama i kuhalii na vrućini. Znojem okupani, stižemo do Jelisavca, a tamo za najljepšu dobrodošlicu stoje ogromnii Medo i Maša. Naravno da smo se morali naslikavati s njima, kao i njih same. Dalje idemo na klopicu i okrjepu… Ispili smo preko dvije litre vode na eks. Temperatura se dizala vani, no mi smo se odlučili zaputiti kući. Srećom svako groblje ima tekuću vodu i stajemo doslovno na svakome, popunjavamo zalihe, umivamo se polijevamo jer vani je (ne)ugodnih +40°C. Često se osvježavamo kako bi smanjili mogućnost toplotnog udara. Iako temperatura nije bila, na našoj strani, uspješno smo ispedalirali zacrtanu rutu, a sad planiramo dulje vožnje i veće nadmorske visine.
Marija Bešlić
* * *
Što reći, osim da se Marija pokazala kao veliki borac i ozbiljan biciklist na duge staze. U kratkom vremenu i to tijekom samo nekoliko biciklističnih vožnji uspijeva pedalirati i uživati bez obzira na duljinu rute. Krenuli smo sa probnom vožnjom od samo 20 km, mrvicu povećali na 36 km, uslijedio je skok na 60 km, ubrzo 70 km i danas preko 108 km… Već kuje planove da idemo biciklom na more. Joj mene joj!? Što mi je ovo trebalo. 😉
Prošao sam Slavoniju biciklom uzduž i poprijeko, ali za Jelisavac nikad čuo nisam. Glavni krivac za ovu mikro-minijaturnu putopisnu reportažu Damir Kligl se tamo naslikavao i objavio na FB glavne likove ove priče (Maša i Medvjed), i tako je je krenulo. U komentarima na fejsu predlažem Mariji vožnjicu do tamo i ona bez trunke srama pristaje pedalirati 100-ku i ti po ovoj vrućini.
Riječ dvije o ovoj prekrasnoj umjetničkoj instalaciji. Maša i Medvjed su glavni likovi ruskog crtića, i djelo su bračnog para Slađana i Darko Kuric. koji svake godine naprave nešto novo i zanimljivo, prije svega oku ugodno i kameri magično tj. privlačno. Upravo su zbog njihove kreacije krenuli na put od 108 km i dobro se zabavili. 🙂
Tijekom priprema za vožnju, šaljem pozivnice potencijalnim sudionicima: Sanja iz Čačinaca, Mario, Martina, Nikolina i Monika iz Našica. Nažalost osim Sanje koja nas je ugostila i počastila u Čačincima i Monike koja je svratila do Pizzerije u Našicama, nismo imali sreće i prigodu za zajedničko znojenje. 😉
Za dugoprugaše, vožnja od stotinjak kilometara i nije nešto, znatno je veći problem vrućina, posebno na usponima kad imamo udruženi rad tj. zagrijavanje iznutra i izvana, a zračno hlađenje je na OFF. 🙂 Nakupilo se tu i nešto visinske razlike, a ženski dio ekspedicije je promijenio boju (iz snježno bijele u garavo crnu) unatoč silnoj količini kreme za zaštitu od UV zračenja. No, Marija nema 75.000 km na biciklu, ali zato ima mladost i beskrajni entuzijazam. Sve sa smiješkom i bez nervoze.
Malo o novoj spravici za dokumentiranje: GoPro 9 HERO.
S obzirom da me preskupi daljinski upravljač silno nervira, jer mu treba ~15 sek. da se bežično poveže, ponekad se zblesira i ne spoji se pune 2 minute, pa mi prođe cijeli spust ili neka scena – ovoga puta nosim samo solo kameru montiranu na selfie stick i snimam iz ruke. Jako sam zadovoljan kvalitetom foto i video materijala. Stabilizacija slike je vrhunska, zvuk jako dobar čak i pri najačim udarima vjetra u mikrofon. Ocjena za GoPro 9 je 10/10. Vrunuski proizvod! A tele pilot je koma (govno u celofanu), ocjena 1/10. Ne preporučam ga ni da je džabe, a koštao me sve skupa sa carinom ~130 €. 🙁
I još nešto. Montirao sam nosač za GoPro naprijed na kacigu, ali je to rješenje samo za nekoliko desetina minuta. Naime kamera je teška pa nabija kacigu na naočale, a ove na nos, pa sve to skupa zna nažuljati i opteretiti glavu i nos. Dodatno kamera nije u vidnom polju i uvijek se malo nakrivi zbog čega trpi horizont i sve slike budu 5 do 10% na jednu stranu, a to je neprihvatljivo. Postprodukcija i obrada fotki je za mene čisto mučenje i gubljenje vremena! Kamera bi trebala stajati na sredini kacige, pa ne bi padala naprijed, ali se tada može zapeti za granu ili udariti u neku dugu prepreku, a pitanje horizonta je nemoguće riješiti. Uglavnom svi dodaci za GoPro su čista glupost (bacanje novaca), osim onog plovka za ronjenje. To mi se čini iznimo korisno i pametno imati kad se snima u vodi.
Ukratko, mi smo bili i dobro se zabavili. Neizmjerno nam je žao što nije bilo više sudionika. Možda neki drugi put…
Miša Nicinger
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, Cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
