Bijela krpa ili Idite svi u PM

30.07.2013.

Ukoliko vam je more miljama daleko, najbolje osvježenje u ovim užarenim danima ponudit će vam vaš ljubimac na 2 kotača. Jačina vjetra koja vas hladi proporcionalna je brzini okretanja pedala. Laički rečeno, što brže vozite, bit će vam hladnije :-). Ne vjerujete? Isprobajte…

Nego da krenemo. Unatoč detaljnom planu i strategiji, opet se pokazalo kako to i nije dobra taktika – najbolje stvari dese se spontano, iznenada… Tako je nekako krenulo i moje pedaliranje. Taman sam uhvatila brzinu i tempo, kad me na kružnom togu u gradu zaustavila prijateljica “Hej, jel’ imaš pet minuta za kavu? Evo tu je u prolazu još jedan biciklist, možda bi mogli zajedno voziti dijelom puta…”. Uz malo kalkulacije – kasnim na planirani doručak, uhvatit će me vrućine putem, ma k vragu zašto ne – prihvaćam poziv i upoznajem legendu osječkog biciklizma – Đemu. Nakon kratkog kafenisanja, napuštamo grad i zajedno pedaliramo, kroz Kozice i Novu Bukovicu, narednih 10-ak minuta. U Bukovici se, uz fotkanje i razmjenu kontakta, pozdravljamo. Đemu put vodi preko Orahovice, Našica i Bizovca u Osijek, a mene čeka Brezik, Dobrović, Suha Mlaka i još neka manja i malo veća sela. Već poodavno kasnim na planirani doručak, a kako nosim fotoaparat i malu kameru, usput se zaustavljam i snimam koješta, pozdravljam mještane, jedem jabuke, šljive… Uživam i dišem punim plućima (na +40!!).

Crnac, Žabnjača, Krčenik… Nižu se sela i nakon 37 km pojavljuje se Podravska Moslavina. Bez problema pronalazim krajnje odredište, gdje me čekaju već izgladnjele domaćice. Na brzinu perem ruke i onako znojna i u biciklističkoj odjeći sjedam za stol. Domaći kruh sa maslinama, pašteta od tunjevine, domaće kobasice, ne baš ukusni čaj od Nima… I najbolje od svega – svježa, hladna voda iz bunara!! Popila sam cijeli bokal na eks :-).

Moram li naglasiti da je moj planirani povratak bio zacrtan u večernjim satima istog dana i da ga se baš nisam držala? Popodne smo iskoristili za pedaliranje selom, odlazak na popularnu mjesnu plažu zvanu Topolje, kupanje u Dravi, proučavanje jednog jako fotogeničnog žapca (nismo ga poljubile, možda je to bio neki princ?), skupljanje šljiva za rakiju, izradu pravog domaćeg sira (od pravog kravljeg mlijeka), uništavanje velikih zaliha skuhanog kukuruza, ispijanje hladne pive… Tko bi se, nakon svih nabrojanih aktivnosti, poželio i vratiti natrag u civilizaciju? Lijepo je ovdje, stoga ne čudi da i sami domaćini poručuju “Idite svi u PM” :-).

Podravska Moslavina (op.a. PM) je vjerojatno jedino mjesto na samoj obali Drave. Ulica gdje žive moji domaćini ima izlaz direktno na rijeku, što, kako kažu, i nije baš po zakonu zbog blizine državne granice. Ali, naselje je tu stoljećima, a Drava je ta koja mijenja tok, pa…

Nakon svih aktivnosti, uz “prijetnju” domaćinima da ujutro zaista moram kući ranom zorom, slatko i brzo sam zaspala. Međutim, kratko je to potrajalo. Sa prvim zrakama sunca, počeli su se buditi pijetlovi. Neopisivo, kao u horor filmu. Sa svih strana nadglasavanje, kukurikanje… Jedva sam dočekala planiranih 6 sati, da se dignem iz kreveta :-).

Profil staze

Nakon laganog doručka i još jednog bokala bunarske vode, napuštam PM i krećem nazad prema Slatini. Krčenik, Žabnjača, red fotkanja, susret i vožnja sa starcem do Crnca koji je krenuo u dućan, berba iste jabuke kao u dolasku, pa opet malo fotkanja, snimanja… Suha Mlaka, Bjelkovac… Tu radim kratku pauzu i pokušavam fotkati neki stari objekt. Čim sam parkirala biciklo, dotrčava do mene stariji mještanin i viče “Što se dešava, jel neki popis ili…?”. Objašnjavam tko sam, kuda idem, zašto sam stala, a on me, s osmjehom na licu “tjera” u berbu jabuka. Sjetno kaže “Sve propada, danas više nitko neće ukrasti ni jednu voćku. Nema djece, nikoga…”. Stojimo tako i pričamo, ja jedem jabuku, a on čeka pekarski kamiončić da kupi svježi kruh. Odjednom ispali “A kakva ti je to bijela krpa na biciklu?”. “Moja zastavica”, objašnjavam… Naime, pet minuta prije polaska za PM sjetila sam se kako imam isprintanu naljepnicu biciklističkih motiva za majicu. U nedostatku prave zastavice za “na2kotaca.net” koju radimo već mjesecima a nikako da završimo, improvizirala sam i od stare plahte napravila jednu malu, slatku zastavicu, koja mi je, moram priznati, prirasla srcu i neću ju skoro zamijeniti za neku pravu, šminkersku :-).

Vožena ruta

Pozdravljam se sa starcem i krećem put Dobrovića i Brezika, jer mi je u susret prije pola sata krenula prijateljica s početka priče, na biciklu. Zadnjih 10-ak km pedaliramo zajedno, planirajući sljedeće vožnjice.

Na ulasku u grad zvoni mi mobitel – vijest koja je, blago rečeno, zasjenila dva dana pedaliranja i uživanja u prirodi. Jučer je između dva naselja, na cesti kojom i sami znamo voziti nekada, poginuo biciklist iz Slatine. Mladi, nabrijani i alkoholizirani vozač autom je izletio u krivini u drugu traku i pokupio ga. 🙁 RIP ZK.

Ivona Lozić