Biciklistička subota: Slatina – Požega

26.07.2014.

Zahvaljujući svojevrsnoj smjeni (foto & video) generacija iz centra Slatine krećem u 08:05 sati na biciklu teškom svega 31 kg. 🙂 Dakako, smanjenju od 2 kg težine je ponajviše zaslužan  novi Canon Ixus 150 koji ima HD kvalitetu video zapisa i fotke više no solidne kvalitete za publiciranje na webu. Pentax DSLR i Pansaonic kamkorder više neće na biciklističke rute.

Nažalost i ovu “biciklističku subotu” vozim samostalno, bez drugih biciklista, od Slatine preko Voćina, Kamenske, Brestovca, Požege, Kutjeva i Orahovice nazad do Slatine. Ukupna duljina rute se povećala od predviđenih 145km na blizu 170km, ali nije mi žao. Prekrasno vrijeme i dobro raspoloženje umnogome je pripomoglo u realizaciji. Za sutradan najavljena kišurina i olujno nevrijeme stiglo je u naše krajeve tijekom noći i ne bi bilo ugodno voziti 50 ili više kilometara u takvim uvjetima…

Na Krndiji sam susreo ekipu biciklista iz Mađarske koji sebe nazivaju “Fit Boys”. Od njih 10 samo je Zoltan bio dostupan za kraći razgovor, ostali su prozujali pokraj mene brzinom munje, kako i dolikuje nabrijanim dečkima na cestovnim biciklima.

Jednog od njih sam tijekom stanke na “međi” (Kutjevo – Orahovica) zamolio za usporedbu težina naših bicikala. Podigao sam njegov bicikl s lakoćom, s obzirom da nema više od 10kg, kad je kršni frajer pokušao podići moj bicikl nije mogao vjerovati koliko je težak, trebale su mu obje ruke i puno truda… 😉 Nažalost ništa od toga nije dokumentirano jer nemam četiri ruke…

I ovoga puta sam imao sitnih problema sa praćenjem GPS traga. Naime, aktivirao sam Endomondo doma, ali mi vrag nije dao mira pa sam u centru Slatine, zaustavio aplikaciju i ponovno je startao pri čemu sam vjerojatno dva puta dodirnu glupavi “touch screen” i zaustavio praćenje traga poslije nekoliko trenutaka. Nažalost to sam skužio tek u Požegi. 🙁

Na zadnjih nekoliko slika možete vidjeti “trag” od doma do centra, zatim je aplikacija na kratko pokrenuta i odmah zaustavljena, a tek sam tijekom ručka u Požegi ponovno aktivirao Endomondo i samo je taj dio rute uredno zabilježen. Naredne biciklističke subote ne diram ništa! Aktivirati ću aplikaciju doma, u centru provjeriti i ne pipam ništa dok se ne vratim kući. 🙂

Što se tiče video zapisa sa žaljenjem konstatiram da je većina audio zapisa u vožnji katastrofalne kvalitete, zbog snažnog utjecaja vjetra na mikrofon. Ubuduće moram manje pričati ili više stajati kada želim nešto poručiti. Vožnja i pričanje jednostavno ne ispadne dobro. 🙁 Unatoč svemu nemojte biti strogi kada su kritike u pitanju. Nije lako to sve skupa odraditi samostalno, jeftino, kvalitetno i bez ponavljana. Ovo je stvarni život, a ne “čarobna kutija laži” koju svi poznajemo pod nazivom televizija.

Na biciklističkoj turi sam snimio dosta materijala s obzirom da stanoviti broj kolega iz Mađarske prati ono što mi Hrvati radimo i na osnovu naših fotki i video zapisa dolaze u goste, odnosno na biciklističke vožnje po našim krajevima. A svi znate da je jedna slika govori kao tisuću riječi…

Ako ubuduće na cesti susretnete veći broj biciklista u našim krajevima, zacijelo sam i ja u tome pripomogao. 😉 Vaše je samo da osmislite ponudu i uzmete im lovu za hranu, spavanje, servis i druge zabavne sadržaje.

Za razliku od ravnice u brdskom dijelu Slavonije postoji stanoviti broj izvora sa iznimno hladnom i jako dobrom vodom za piće, što je očita prednost za bicikliste na “trkaćincima” koji nose jako male zalihe vode. Ja imam 4 boce od 0.75l tako da uvijek imam koju litru u rezervi, no oni imaju bidon ili dva i poslije toga im je zacijelo koma kad nastupi dehidracija.

Sa zadovoljstvom konstatiram da je pokrivenost GSM signalom u brdima porasla u odnosu na prošla vremena i sada je više no zadovoljavajuća, čak sam u Kamenskoj uspio odraditi jedan poslić za partnera iz Zagreba.

U Požegi sam imao sreću upoznati dvojicu mladića: Bruno i Hrvoje koji su na trenutak preuzeli ulogu vodiča i domaćina. Kada su dečki skužili da pred sobom imaju gladnog biciklista hitro su me otpratili do pizzerije “Mama Mia” na čašicu razgovora. Ispostavilo se da Bruno radi u dobro opremljenom biciklističkom dućanu Capriolo pa smo imali o čemu pričati…

Ukratko, Bruno hvala za gostoprimstvo i na besplatnoj klopi i cugi – uljepšali ste mi dan i vratili vjeru u ljude. 🙂 Hrvoje one tvoje klince obvezno pretvori u bicikliste. 😉 Kad odlučite skoknuti u Slatinu, svi skupa ili pojedinačno, javite se da uzvratimo istom mjerom (hrana & piće) i napravimo reportažu za portal “na2kotaca.net” i “slatina.net”.

Uslijedio je povratak preko Krndije, koji uistinu nije bio lagan, no niti odveć zahtjevan. Malo mi je bilo krivo kad sam vidio kako Mađari “piče” 100 na sat, a ja ih ne mogu sustići, no to je jedna sasvim druga disciplina. Kad bih imao sličnu ekipu i dobrog sponzora vjerojatno bih i sam zaskočio kakav bicikl od karbonskih vlakana i titana na koje se postižu brzine od 110km/h.

No, vjerujte mi na riječ – dobro mi je ovako. Mislim na tehniku, zdravlje i pozitivnu ovisnost koju sam razvio spram svakodnevnih vožnji biciklom. Što i vama želim.

Miša Nicinger