02.08.2014.
Za razliku od prethodnih biciklističkih tura, ova je protekla u 300% povećanju broja sudionika 🙂 i to ponajviše zahvaljujući Kristijanu iz Zaprešića koji povremeno navrati u rodni kraj te njegovom biciklističkom prijatelju Denisu iz Zagreba koji nam se pridružio na trećini puta. Ukratko, dvojac Kristijan & Miša voze od početka do kraja, a Denis dionicu od Grubišnog Polja do Daruvara.
Iz centra Slatine smo krenuli par minuta iza osmice i od inicijalno predviđenih 162 km uspješno prevalili nešto malo više od 172 km (brojač na biciklu je pokazivao 184km). Iako nam nije bila namjera svraćati u Viroviticu, ipak smo ušli u grad sa svrhom i povodom 😉 naime, u Rezovcu i Milanovcu nismo pronašli pekaru bez koje nije bilo moguće realizirati kraću stanku i gablec to jest doručak.
Uspješno smo svladali obronke Bilogore i poslije susreta sa Denisom, na kratko pronalazimo vremena za osvježenje sa i upoznavanje njegove obitelji, a zatim “nas tri skupa” silovito jurišamo prema Garešnici.
Dečki su navikli na fotkanje, snimanje, statiranje i ponavljanje kadrova, pa su mirno i bez nervoze podnosili moje teroriziranje i stvaranje dokumentarnog materijala za potrebe portala “na2kotača.net”.
Znate, uopće nije lako svako-malo zastati, vratiti se, napraviti fotku ili video zapis, ali netko mora odraditi i taj prljavi i ne baš ugodni posao kako bi u konačnici imali što vidjeti i pokazati drugima. Nadam se kako taj trud nije uzaludan i da će barem nekoga zainteresirati za pedaliranje i zdrav život na 2 kotača. 🙂
Moram priznati da je u društvu znatno teže uočiti dobar kadar jer se brže vozi, više se pazi na razmak i položaj drugih u skupini, pa to rezultira sa više dinamike i manje fotki…
Unatoč svemu uspio sam odraditi i kraću reportažu za 9A HAM portal – QRZ.com.hr koja će uskoro ugledati svjetlo dana, a zahvaljujući strpljenju mojih suputnika snimljena je sasvim solidna količina dokumentarnih fotografija i video zapisa.
Ručamo u Garešnici sukladno prvotnom planu & programu, gdje radimo i veliki odmor. Prepunih trbuha nije lako voziti, no preživjeli smo. 🙂
Na povratku u Daruvaru, malo prije rastanka sa Denisom, radimo kraću stanku, obnavljamo zalihe vode, pijuckamo i uživamo u zaista lijepom okruženju. Prilaze nam prvi znatiželjnici i interesiraju se za naše pedaliranje, a mi se puni sebe razbacujemo kilometrima, metrima i decimetrima…
Od problema na turi mogu navesti samo jednu sitnicu – masni otisak prsta na objektivu zbog čega su fotke i video zapisi do ručka malo mutni.
Sa druge strane mogu se pohvaliti cjelovitim GPS tragom koji je program Endomondo memorirao i pretvorio u grafikon pređenog puta, utroška kalorija, vode itd…
Da ne duljim, moram obraditi fotke i montirati video zapis sa današnjeg planinarenja na portala planinarimo.info – preporučam da bacite pogled na naš video uradak, a zatim i na galeriju fotografija.
Do novog susreta sa vama (makar i na dva kotača) želim vam sretan put i svako dobro. 🙂
Miša Nicinger
Do sto km. u jednome danu je “normalno” za odvoziti a ovo preko sto, i još puno više kilometara….skoro dvijestotine.
A sutradan po planini još 6 sati.
Miša kratak ti bicikl.!!?