16.06.2014.
Biciklisti znaju cijeniti vodu. O da! Posebno oni mladi i naivni koji krenu bez imalo vode i pouzdaju se u sreću i srce junačko. 🙂 Bez obzira na godišnje doba, organizam dehidrira i potrebno je stalno nadoljevati H2O ukoliko želite pedalirati kilometre i kilometre bez teškoća, a to se događa na svim dugačkim turama i cjelodnevnim vožnjama.
Iz iskustva znamo da je tijekom ljetnih mjeseci najugodnija hladna voda iz prirodnih izvora ili hladnjaka. Istovremeno ta hladna voda zna previše rashladiti grlo i dovesti do vrlo neugodnih upalnih procesa koji na višednevnim turama nisu poželjne ni pod stavkom razno.
Najbolja voda, sa stanovišta zdravlja, za pregrijani organizam je ona na sobnoj temperaturi. Nije prevruća, a niti prehladna. Osvježava, a ne izaziva grlobolju i prehladu.
No, tema ove priče nije medicinske niti zdravstvene prirode. Riječ je subjektivnim dojmovima i podražajima koje primamo tijekom vožnje i uzimanja tekućine, ali i financijskim s obzirom da par biciklista tijekom tura može popiti 10-12 litara vode dnevno.
Bez obzira na vrstu vode: vodovod, izvor, bunar, mineralna, gazirana – sve su vrlo pitke, ukusne i osvježavajuće kada su ohlađene na temperaturu od približno 8°C. Međutim kada se bilo koja od njih ugrije na 30°C ili više, što je čest slučaj ljeti, sve one poprime odvratan bljutav okus bez obzira na cijenu i podrijetlo.
Ne nasjedajte na provokacije i ne kupujte preskupu vodu u bocama, na benzinskim postajama ili malim dućanima. Iako je cijena flaširane vode nešto povoljnija u velikim trgovačkim lancima – ne biste uopće trebali kupovati vodu u boci jer je ona tisuću puta skuplja od vode iz vodovoda, a najčešće to i jest voda iz vodovoda. 😉
Upravo stoga – najbolji način za opskrbu vodom na turama predstavlja voda iz slavine koju ćete dobiti potpuno besplatno u kakvoj malenoj pekari poslije kupnje peciva ili kruha, odnosno u nekom dućanu gdje zastanete kupiti npr. sladoled ili na groblju. Dobro ste pročitali na groblju. Sva “posljednja počivališta” imaju pipu i tekuću vodu za zaljevanje cvijeća, pranje ruku i sl. Obično su negdje na ulazu ili pokraj kapele.
Ukoliko vodu kupujete u velkim dućanima najviše se isplati kupiti XXL pakiranje od 5 ili 7 litara. Sa tom količinom možete napuniti sve boce. Moja partnerica i ja smo nosili ukupno 6 litara vode raspoređene u 8 boca od 0,75 litara. Vrlo često to nije bilo dovoljno pa smo dnevno uništavali i po jednu lubenicu.
S obzirom da boce na biciklu nikada nisu prazne (niti to smiju biti) kad otvorite 5 litarski kanister uvijek ostane dovoljno vode i za druge sitnice poput pranja ruku, umivanja, poljevanje po kosi i sl.
Upravo stoga – optimalna kupnja sa najboljim omjerom uloženog/dobivenoga predstavlja velika boca od 5 litara.
I ne zaboravite, ma koliko je hladna voda naizgled bolja od one tople u boci, ne isplati se na izvoru prosipati vodu iz vodovoda ili dućana, da bi u sve boce natočili novu i hladnu, jer će za samo 20-ak minuta i jedna i druga biti identično tople i bljutave. 🙂
Bljutava ili ne – voda ima istu učinkovitost, vrijednosti i kvalitetu! U čovjekovom tijelu je ima od 50 do 60% ovisno od starosti (starci 50%, mladi 60%), pa sve do 75% kod novorođenčadi, a ta bezbojna tekućina nikada nije hladnija od 36°C. 😉
Miša Nicinger