14.04.2024.
Prije nekoliko dana sam odradio prvu ravničarsku vožnju (45 km) na rijeci Dravi i to poslije gotovo godinu dana pauze, zbog operativnog zahvata na prostati. Upravo stoga, koristim prigodu da nešto napišem i objavim svoju drugu, nešto zahtjevniju vožnju sa gospodinom koji se odaziva na ime Mario Pavičić. Prigoda je to da se osvrnem na članak bicikliranja i prostate, koji ima preko 38.000 čitanja! Ne zato što je mudar i dobro napisan, nego zato što muškarci i biciklisti imaju jako problema sa prostatom. A tu je i problematika fotkanja i snimanja video zapisa tijekom pedaliranja. Za početak, prvo nekoliko riječi o našoj današnjoj biciklistilkoj turi od Slatine do Jankovca. Papuk je prelijep, Jankovac je još ljepši, a upad je 3,00 € po osobi (ukupno 6,00 €), pivo i litra mineralne košta 7,80 €, ljudi ima mali milijun i to je krasno, a 99.8% dolazaka vikendom se obavlja automobilom. Uspon je zahtjevan (7 – 10%), a spust jako brz i brrrr (treba se utopliti, jer na +20°C i brzini spusta od ~45 km na sat temperatura padne i za 10°C, pa se prilično ohladite). Sve u svemu preporučam pedaliranje običnim danima i izbjegavanje vikenda. Na 60-ak kilometara smo nakupili i 840 metara visinske razlike. Ako naši Garmini Fenix 6 i 7 lažu – lažem i ja vas. 🙂
Bicikliranje i (operirana) prostata
Napravio sam gotovo godinu dana pauze, zbog laserske enukleacije prostate, u Laser Med centru (Beograd), koja je prošla savršeno i niti jedna bitna funkcija nije narušena. 🙂 Mlađi biciklisti vjerojatno nemaju pojma što je to i gdje se nalazi, a kamoli kakve su joj funkcije. 🙂 Prostata je prije svega spolna žlijezda i svašta je za nju prikvačeno, pa su mogući silni problemi kad se dolje prčka, čačka, spaljuje i rezucka. Najstrašnija za nas “mlađe” je impotencija i dakako inkontinencija, a zatim pucanja i/ili suženje uretre itd. U konačnici laserska enukleacija, kao i klasični TURP, za posljedicu ima suhe orgazme (bez ejakulacije) tj. sjeme se izbacuje retrogradno u mjehur. Sve to za oca dva odrasla sina i nije neki hendikep, dapače… 😉
Laserski zahvat je minimalno invazivan i nimalo jeftin. Na Balkanu se sprovodi samo u Beogradu i ukupni trošak (2023. god.) 5.000 € zahvat + 1.000 € za popratne troškove: put, hotel, konzultacije, trebate minimalno tri posjeta klinici, a ako ste dalje u kilometrima, putni trošak je veći… Dva dana ste u bolnici i ljubazno vas izbace van (kao u Alanu Fordu). 🙂 Za 10-ak dana sve počupaju i krenu muke po mirovanju. Zabrana sportskih aktivnosti 6 mj. i sve u tom stilu. Prvi seks je pao 39 dana poslije zahvata – jeeee. 🙂 Prvo trčanje poslije 3 mjeseca, a sa bicikliranjem sam sačekao punih godinu dana. Neću pametovati, samo ću podijeliti sa vama svoje opažanje. Poslije operacije prostate bi trebalo TRAJNO PRESTATI sa svim sportskim aktivnostima i posvetiti se šetnji, vrtlarenju i redovito seksati. Naravno da ništa od toga nisam ispoštovao, pa ćemo vjerojatno opet pisati na tu temu. Jbg. 🙁
Snimanje biciklističkih vožnji sa GoPro kamerom
Sportsku kameru GoPro Hero black 9 koristim nekoliko godina. Sve što mislite da ona može – NE MOŽE i nije istina da je svemoguća. Najbolje ćete je iskoristiti u slobodnom letu zrakom i eventualno za podvodno snimanje. Trčanje, šetnja i bicikliranje već ima jako puno ograničenja i problemi se samo množe. Vidite i ja sam bio glup i kupio sve moguće dodatke i mogu vam reći da je kupovina držača za ruke, ramena, grudni koš, za glavu, daljinski upravljač itd. najobičnije BACANJE novca. Zašto? Zato što držač kamere koji ide na glavu nije dobar na biciklu, hodanju niti trčanju. Kamera je teška i ima silnu inerciju, pada, okreće se, zauzima čudne položaje, mi se znojimo, poskakujemo, okrećemo, a ni ni glavu nije moguće zarotirati 180° i postoji tu gomila ograničenja. Da bi kadar, bio dobar potrebno je 5 do 7 sekundi mirnog držanja glave u jednom smjeru, to na bilo kojoj sportskoj aktivnosti nije moguće, neprirodno je i može dovesti do teških posljedica! Nosač kamere na grudima je isto tako neupotrebljiv i može se iskoristiti samo za downhill ili neko letenje.
Nosač na ruci je besmislen, a onaj na ramenu je živi užas. Jedino što se zaista može dobro iskoristiti za snimanje, promjenu perspektive (normalna, žablja i ptičja) je klasični selfie stick tj. teleskopski štap od 0.5 do 1.2 metra duljine. Dakako, to vrijedi samo za planinarenje i trčanje. Svakako pogledajte moj portal i YouTube kanal – planinarimo.info i uvjerite se koliko je štap koristan. S druge strane korištenje teleskopse grdosije na biciklu jednostavno NIJE moguće, nepraktično je i vrlo opasno. Daljinski upravljač na ruci je jako skup i neupotrebljiv (pisao sam već o tome). Uglavnom, krenuli smo pedalirati, u obja smjera je prozujalo na stotine automobila, na usponu vam je nemoguće voziti jednom rukom, na spustu je jako opasno i treba držati upravljač i kočiti. Ukratko, već poslije nekoliko minuta sam odustao i prebacio kameru na kacigu. O da… Imam montiran nosač na kacigi, ali kao što rekoh sve je to dobro samo za jurcanje, a za neki ozbiljniji reporerski posao jednostavno ne zadvovoljava. Video je bezvezan i tek da malo pokažem ljepotu priprode i povratak pedaliranju. Dobar dio scena sam izbacio, jer su pokreti glave prebrzi i sve to nije za gledanje. Kamera je teška, nikada ne znate što točno snima i koliko toga je u kadru. Kaciga se jako nabija na čelo, plus se naginje pa vam uvijek jedna strana “visi”. Ma neću duljiti. Imam previše iskustva i samo ću vam ponoviti – najbolje rješenje za snimanje na biciklu predstavlja kompaktna sportska kamera (kojih je nažalost sve manje i manje) i koja se nosi obješena oko vrata. Tako da vam je uvijek nadohvat ruke, snimate filmiće bez prtljanja po menijima i u djeliću sekunde je možete ispustiti, a da vam ne ispadne i ne razbije se. Mobiteli su jako loše rješenje, ali se sve više koriste, jer se slike i video zapisi mogu odmah objaviti na Instagramu, Facobooku, TikToku, Viberu, WhatsAppu i tko zna čemu sve ne…
Miša Nicinger
P.S.
Fotke je priložio i Mario Pavičić, a neke bezvezne scene usporavanja i zamrzavanja sam ubacio u foto galeriju samo da vidite što GoPro 9 na Full HD rezoluciji i 50 sličica u sekundi može (ako je dobro svjetlo). Dakako, može se podesiti 2K rezolucija i/ili odabrati 240 frejmova u sekundi (a ove novije kamer imaju 4k i veće rezolucije), ali se tada Gigabajti podataka multipliciraju i vaš filmić sa 10 GB naraste na 25 ili 50 GB, pa ga vi skladištite i molite se Bogu kad krene upload. 🙂 Uostalom, kome od nas treba tako visoka kvaliteta slike? Mišljenja sam da je Full HD i 50 fps više nego dovoljno za amatersku primjenu. No vremena se mijenjaju, a ljudi su rastrošni…
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, Cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
