04.10.2014.
Isprva htjedoh napisati fantastičnu priču, u kojoj se povelika skupna zaljubljenika u bicikliranje: vozi, druži, šali, smije, naslikava…, a onda sam zaključio da to vjerojatno nema smisla. Koga ne zanima rekreacija, zdravlje, sloboda pokreta, vjerojatno nije zainteresiran niti za fantastične priče.
S druge strane, kad bolje razmislim, ima i onih koji će na osnovu ovih uzaludnih pokušaja učiniti prvi korak i pokrenuti guzicu iz fotelje odnosno automobila, pa ovdje i na ovom portalu pronađu kakvu zanimljivu informaciju ili ideju za budući aktivni život. Ako ne prije, to će se dogoditi kad ih opali prvi srčani ili moždani…
Već na prvi pogled je sve jasno! Ni danas se baš nitko nije pojavio na startnoj crti, a kamoli sudjelovao barem 10 ili 20 kilometara. 🙁
Vozio sam sporo, dao si oduška sa čestim stajanjima kako bih nešto snimio ili fotografirao, a imao sam i par ugodnih razgovara sa živim ljudima. 😉
Osnovna zamjerka mojim prijašnjim biciklističkim subotama u kojima se vozilo od 150 – 250 km bila je da je to previše, i da trebam organizirati nešto kraće ukoliko želim privući veći broj zaljubljenika na 2 kotača. Očito je nešto drugo posrijedi, no neću time zamarati ni sebe ni vas.
Prešao sam 56 kilometara i napravio gomilu fotki i video zapis koji sadržava nekoliko zanimljivosti. Nisam imao kome povjeriti bicikl na čuvanje pa je razgledanje arboretuma bilo nemoguća misija. Kod većih skupina uvijek ima onih koji bi čuvali bicikle, a ostali bi napravili đir i zaviri u svaki kutak.
Iskreno, najviše sam razočaran stanjem Arboretuma i gomilom love koji su utrošili, a tako reći ništa nisu napravili! Većina tih EU projekata je besmislena jer se lova troši na plenume, zasjedanja, putovanja i prežderavanja, a u konačnici se ništa ne napravi. Pola milijuna eura za nekoliko pločica, par info tabli i nekoliko drvenih klupa. Ukratko – sramota. 🙁
Odradio sam sve što sam i obećao, nedostajali su mi drugi sudionici, no što da se radi? Živ čovjek se na sve navikne, pa tako i ja. 🙂 Možda jednog dana Slatinčani i Slavonci prigrle bicikle, sagrade biciklističke staze, no do tada je dug put nas usamljenih jahača na 2 kotača. 😉
Miša Nicinger
