02.08.2013.
Iako je polazak trebao biti nešto ranije, iz Slatine smo krenuliu oko 06:30 sati u pratnji biciklističke vile Snježane Pačarić 😉 koja nas je došla ispratiti.
Temperatura se na početku naše morske biciklističke ture dugo držala ispod 17°C, što je tijekom vožnje u laganoj ljetnjoj odjeći prilično svježe. Tek oko podneva temperatura se postupno udvostručila i zagorčala nam život, posebice na usponima. No to je sve skupa bilo za očekivati, jer nije nam prvi put, a ni zadnji. 🙂
Za početak spomenimo jedan tehnički detalj. Prije samog polaska smo obavili vaganje i ustvrdili da je Ivonina Univega teška 32 kg, a moj Haro 37 kg, iako smo brižljivo planirali i optimizrali svu opremu i potrepštine.
Prvu etapu su obilježile sasvim solidne markacije i putokazi koje u Virovitičko-podravske županiji ne postoje ili su vrlo površne npr. oznake “Drava route”. Što reći osim da je ovo veliki plus za Bjelovarsko-bilogorsku i Sisačko-moslavačku županiju koje su po svemu sudeći prijatelji biciklista.
Prave fizički odvojene biciklističke staze su nas dočekale tek u Kutini, što i dolikuje gradskoj sredini, iako sam mišljenja da to nije posljedica velike ljubavi spram biciklista, nego je posrijedi organizacija prometa zbog masovnog dolaska i odlaska na posao djelatnika Kutinske petrokemije. 😉
Bez obzira na razloge postojanja, lijepo je vidjeti biciklističke staze, pa makar one bile jadne poput onih u VT, jer mi u Slatini i takve možemo samo sanjati. 🙁
Za razliku od Mađarske svi naši dućani imaju hladnjake sa cugom, sladoled i druge sitnice, a tu su i ljubazne prodavačice koje izvrsno govore hrvatski jezik. 😉
Imali smo brojne susrete i razgovore sa lokalcima koji su nas rado ispitivali i savjetovali, a malobrojne koji su nas šutke promatrali smo ljubazno informirali odakle smo krenuli i gdje idemo. U tome su prednjačili Daruvarci, a mi smo se najviše nauživali u selima koja se nalaze u Parku prirode Lonjsko polje.
Odmaramo i spavamo u Selima pokraj Siska kod GSS-ovca Alena i supruge Ive, a tu je mali slatki Matija, odakle ranom zorom štrumfamo put Jadrana. Drugi spavanjac ćemo upriličiti najverojatnije u Dugoj Resi ili u gdje nas noć uhvati.
Laka vam noć. Zjev…
Miša Nicinger
ma dragi moji – samo pomalo i srettnooo – vidimo se…. 🙂
Čestitam! 🙂