Vikend na Balatonu

21.06.2013. – 23.06.2013.

Ako u jednom danu na temperaturi od 35°C okrećući pedale, uspijete iznojiti 5-6 litara vode, vozeći se u komadu 186 km sa stankama za doručak i ručak, pri čemu na sebi imate viška 10 kg sala i bicikl koji sa opremom za kampiranje teži 35 kg – tek tada možete na pravi način sagledati ovaj naš pothvat, odnosno uspjeh.

Razgovor o tome ima li bicikl 9 ili 12 kg postaje besmislen kada vozite ovakve biciklističke ture! Samo psihički uravnotežen i fizički zdrav čovjek može pedalirati kilometre i kilometre natovaren kao mazga, u tome uživati, snimati, fotkati, smijati se, voditi razgovore sa potpunim strancima, smišljati nove ture i primjećivati sve zanimljivosti oko sebe.

Ne smijemo zaboraviti da njegovo veličanstvo “bicikl” mora biti 100% ispravan i predviđen za ovakve napore. Poznavajući onu narodnu poslovicu prema kojoj je lanac jak koliko i najslabija karika – dođemo do toga da su za turu osim tehničkih i financijskih sredstava potrebne stanovite pripreme i poznavanje mogućih problema. O svemu tome moći ćete čitati na portalu na2kotača.net tijekom priprema za pravu dvotjednu turu koja slijedi tijekom kolovoza mjeseca.

Tek kada teškoće i prepreke tijekom pripremnog i razdoblja neposredne realizacije uspijete promatrati sa strane, kao Neo u Matrixu, postajete spremni na izazove tijekom biciklističke ture. 😉
Naših je 385km vožnje proteklo bez problema, kvarova, padova i probušenih guma.

Trebam li spomenuti da Mađari ne govore engleski jezik? Jaki su u njemačkom i sva sreća pa je pametnom čovjeku 200 riječi švapskog dosta za sporazumijevanje. Jedini razgovor na engleskom obavili smo sa parom iz Nizozemske, ne računajući djelatnike u turističkim uredima koji uglavnom kradu bogu dane, pa usput nauče i poneku stranu riječ. Hrvatski jezik poznaju pomalo skoro svi koji su ljetovali na Jadranu i rado ga govore. Dakako riječ je najčešće o Nijemcima.

S obzirom da je “Vikend na Balatonu” zamišljen kao masovna tura u kojoj bi sudjelovalo 10-ak biciklista iz Slatine, vožnja je najavljivana zadnjih 6 mjeseci, a svi detalji su objavljeni prije više od 30 dana! Nažalost sudionici koji su najavili pedaliranje: Petar, Matej, Nad, Igor, Pera, Snježana, Vlasta, Marika i Tihana odustaše jedno po jedno od ove naše pokazne ture, stoga ću samo ukratko spomenuti što se događalo zadnjih dana.

Petak 21.06.2013. – 186 km

Bilo bi sjajno kada bi se priča mogla pisati tijekom vožnje, a ne ovako po sjećanju koje svakim danom blijedi. 🙂 Srećom dvije video kamere i fotoaparat pomažu nam u evociranju uspomena. 🙂

Krenuli smo oko 07:00h iz Slatine, svratili na doručak u Gradini i popili pićence za Miškom Zrnićem (Servis +). Negdje oko Baboče smo zastali po malo vode i upoznali siromašnu i iznimno simpatičnu Rumunjku iz Temišvara koja dugo godina živi u Mađarskoj. Međusobno smo si uljepšali dan – ona nama hladnom gaziranom vodom i informacijama, mi njoj sa stiskom ruke i bombonama.

Mađari za razliku od Hrvatske nemaju slastičare sa Kosova – stoga ako poželite polizati sladoled savjetujemo kupnju u velikim trgovačkim lancima. Ono što prodaju na ulicama velikih gradova i turističkim destinacijama samo sliči ledenoj poslastici. Nažalost niti jedna mađarska trgovina bez obzira na veličinu i smještaj dućana NE drži sladoled!

Lubenice u ovo doba pokraj ceste prodaju Romi. Možete pretpostaviti gdje su ih nabavili i po kojoj cijeni… Ukratko, kada je riječ o lubenicama i dinjama – nema Slavonije, a posebno Vojvodine nigdje! To slatko vodenasto povrće nam je najviše nedostajalo.

U kamp (Zala) smo stigli prije mraka na opće nezadovoljstvo komaraca koji po danu spavaju, ali kad padne mrak pretvaraju se u vampire. 😉

Subota 22.06.2013. – 31 km

Iako u subotu uopće nismo planirali voziti bicikle, u konačnici smo napravili nešto malo kilometara tijekom obilaska znamenitosti u gradu Keszthely, vožnjom uz manji dio obale i dakako tijekom potrage za hranom, sladoledom, ali i kadrovima koje vam donosimo na našim fotkama & video zapisu.

U blatno jezero nismo ulazili ali smo se zato dulje vrijeme kupali u prekrasnom bazenu koji se nalazi u kampu. 🙂

Tijekom druge noći smo uspješno testirali izdržljivost šatora i preživjeli olujni vjetar, munje & gromove, prolom oblaka i odslušali cijeli repertoar koji se čuo iz susjednog disko kluba. 😉

Nedjelja 23.06.2013. – 168 km

Povratak ide nešto drugačijom rutom uslijed čega smo uštedjeli ni manje ni više nego 18km, iako to uopće nismo planirali! Brojač kilometara je naprosto pokazao znatno manju vrijednost s obzirom da nismo vozili stazom koja kruži oko Balatona, odnosno jer smo umjesto sporednih cesta odabrali glavnu državnu cestu (68) na kojoj tako reći uopće nije bilo prometa. Živjela zabrana za kamione! 🙂

Između Španata i Gornjeg Miholjca dočekao nas je Željko Juras i izvezao sa nama zadnje povratničke kilometre, čime se naša skupina povećala za 50%, a kvaliteta opreme za 200%. 😉

Miša Nicinger