na2kotača.net

na2kotača.net

Biciklom do zdravlja

Touring bicikl

Naslov poruke: Upit za touring bicikl

Tekst poruke: Poštovani, veoma sam inspiriran Vašim pričama i odlučio sam započeti svoju priču. Biste li mogli u kratko reći koji je bicikl bolji za duže staze? Imam toliko opcija i jednostavno ne mogu odlučiti, uzeo bi čak novi bicikl ali do ograničenog budžeta (400 €). Bit ću Vam veoma zahvalan.

Odgovor: Za početak svima koji to nisu učini do sada, savjetujem čitanje teksta na temu kupnje prvog bicikla koji sam napisao prije dosta godina i neće vam puno olakšati muke, ali ćete dobiti kakav takav uvid u problematiku. 🙂

Touring bicikl je naziv za koji prvi put čujem, pa sam išao malo istražiti. Kažu znalci da je riječ o biciklu za duga višednevna putovanja. Ima smisla. Tour ili touring znači obilazak. Bicikl neće služiti za cestovne utrke, brdske utrke ili vratolomni spust, nego za obilazak unutrašnjosti, hrvatske obale, susjednih zemalja, vožnju pokraj rijeka, malo po brdima i dolinama, više po širokim cestama, zemljanim putevima, malo po makadamu i ono što je bitno za ovu priču treba omogućiti nošenje različite opreme potrebne na višednevnom putovanju.

Meni su takvi bicikli poznatiji kao Trekking bicikl, a Touring je samo naziv novijeg datuma… Riječ je manje više standardnom biciklu, koji služi podjednako dobro u gradu, na otvorenoj cesti, i zemljanim putevima. Naglasak je stavljen na kvalitetu izrade i prateću odnosno dodatnu opremu, koja je nekad davno bila sastavni dio svakog bicikla!

Kvaliteta izrade podrazumijeva srednji ili viši razred opreme, pa čak i visoki, a to znači od 1.000 do 2.000 €. Dodajmo tome kvalitetno sjedalo, pedale, držače bidona, ručice upravljača, bijelo svjetlo naprijed, crveno pozadi, katadioptere na sve strane, blatobrane, prtljažnik, zvonce, vrhunske gume (ni uske, ni široke, glatke po sredini, sa strane mali kramponi) sa svim mogućim zaštitama do bušenja, mogućnost jednostavne montaže dodatnih nosača, prednje i zadnje bisage, pomoćne torbice itd. začas dođete do velikih brojki od nekoliko tisuća eura. Zvuči zastrašujuće, zar ne? Nažalost to je tako.

Moj nikad ne odsanjani san je Trekking bicikl sa Rohloff 14 brzinskim mjenjačem, no jedan takav bicikl košta ~3.000 €. Čak i takav moćni stroj nema baš sve što je potrebno! Ipak, napredak tehnike je ogroman. Kod Rohloffa se brzine mijenjaju u mjestu (svih 14), i nije baš neka novotarija. Postoji na tržištu više od 10 godina. Ali zato ima drugih noviteta. Primitivni lanci i lančanici su zamijenjeni sa zupčastim remenom i zupčanicima, pa nema više iritantnih zvukova, istezanja, habanja, podmazivanja, a ulje u mjenjaču se mijenja na 100.000 km. 🙂

Nažalost u praksi je to uglavnom malo drugačije. Još uvijek vozimo neku srednju klasu koju redovito servisiramo i nadopunjujemo novim dijelovima i opremom. Samo jednom u životu sam vidio Rohloff u živo (na otoku Pašmanu). Frajer nije imao pojma ni o biciklu, ni o mjenjačima, jednostavno je dobio takvu spravicu na poklon. Bio sam očajan. 🙁

Npr. niže potpisani i dalje ima prastari MTB sa 26″ kotačima, iako mi prednji amortizer ne treba i baš ničemu ne služi, čak i narušava stabilnost bicikla u zavojima. Osim toga, puno je lakše montirati bisage na bicikl sa 28 ili 29″ kotačima.

Ne zaboravite da bicikl za duga putovanja ne mora biti lagan! Ne mora biti izrađen od preskupih karbonskih vlakana, pa čak niti od aluminijskih legura. Može biti cijeli od legura na bazi željeza. Znači možete sve bazirati na starijem tipu bicikla i polako složit na njega opremu po vašoj mjeri, sukladno mogućnostima, željama i potrebama. Što će vam bicikl od 7.000 € ako niste natjecatelj u na nivou HR ili svijeta ili ako nemate par tisuća eura za servisiranje takvog bicikla. Što je skuplji bicikl, skuplji su dijelovi i održavanje…

Uvijek treba voditi računa o težini vozača i opreme, i zamoru materijala. Naime, bicikli se većinom projektiraju za vozače do max. 90 kg tjelesne težine. To ne znači da osoba od 115 kg ne smije voziti taj bicikli. Može i treba ali su rizici od kvara i/ili oštećenja puno veći. Teži vozač + lošija cesta u praksi znači veću potrošnju dijelova, skuplje održavanje i manju sigurnost tijekom vožnje. Ne možete tek tako na bicikl natovariti sebe i opremu, npr. 80 + 30kg ili 115 + 30kg i voziti se tisuće kilometara bez razmišljanja i problema. Masa vozača značajno utječe na opterećenje i mora se voziti pažljivije ili češće mijenjati bicikle, ponajviše zbog nevidljivih mikro fraktura koje nastaju u materijalima i mogu dovesti do loma i teških ozlijeda.

Početnicima savjetujem lagani start. Nabavu bicikla sukladno mogućnostima, i svakodnevne vožnje, po svim vremenskim prilikama, po cesti i izvan nje, i u svako doba dana i noći! Kreće se sa 25 i 50 km u danu, postupno se dosegne magičnih 100, a zatim i nestvarnih 200 km u jednom danu, pa tek onda možete planirati dugačka putovanja. Postupnim podizanjem kondicije, raste snaga tijela i duha, a to obično pospješuje pronalaženje načina za nabavu bolje opreme i sigurniji ili brži prelazak većih udaljenosti. U konačnici planiranje i uspješnu realizaciju putovanja od 1.000 i više kilometara!

Puno je skupih bicikala završilo u garaži, podrumu, na tavanu, a da nikada nisu vidjeli svijeta.

Miša Nicinger

1 comment

  1. Izvrstan tekst. Poučno i sa puno iskustva u riječima.
    Hvala na savjetima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*