na2kotača.net

na2kotača.net

Biciklom do zdravlja

Od Drave do Une i Save (350km)

15. & 16.07.2017.

Nije samo pedaliranje zahtjevno, u konačnici ispada da je najteže napraviti reportažu za potrebe ovog malog biciklističkog portala. 🙂 Znate onu rekreativnu umotvorinu “Umor prolazi – zadovoljstvo ostaje!” – e pa ima tu puno istine. Nažalost, postprodukcija (gledanje i montaža video zapisa, odabir fotografija i pisanje teksta) ne pripada u kategoriju zadovoljstva. Euforija, priprema, realizacija, ekstremni napori, sve to ide sa smiješkom, ovo što sada radim je bljak, fuj, prava gadarija… 🙂

Nije baš neka tajna da sam zadnjih godina smanjio pedaliranje za 10, ma što se lažemo 30 puta. Planinarim svaki vikend, tek pomalo vozim bicikl i redovito trčim 10-ak i više kilometara. Čak su i neki trekk & trailovi pali npr. Papuk Trekk & Trail 2016. ili Božićni Krndija Trail 2016., a bilo je tu i nekih polumaratona, pa 20 km na “Wings for life 2017.” i tako… Ove godine sam na biciklu napravio manje od 500 km sve skupa!? Početkom srpnja mjeseca moj bi brojač kilometara trebao pokazivati barem 6.500km. Ah.

Koliko je želja bila snažna da ponovno osjetim vjetar u kosi, svjedoči i ovaj pothvat. Jednostavno sam natovario opremu i na brzinu riješio par tehničkih problema. Naime nije lako staviti 30-ak kilograma oprema na jedan bicikl. Kad se ide u paru lakše je rasporediti teret…

Od opreme na biciklističkoj turi imam svega nekoliko sitnica i krupnica (npr. bicikl) pa redom: šator za dvije osobe (nepromočiv, dvoslojni i težak), luftić, podmetač za luftić da spriječi bušenje, vreću za spavanje do -5°C, jastuk, gomilu hrane (konzerve, juhe, čokolada 52% kakao udjela, povrće – rajčica, paprika, krastavci, dvopek, turska kava, med u vrećicama od 15 gr, energetske pločice), plinsko kuhalo, rezervnu bocu plina, inox posuđe, 4 boce sa 0.75 litara vode, puno rezervne odjeće,  japanke, kabanice za kišu (dugu i kratku), komplet biciklističkog alata, lake droge (med, žvakaće gume, bombone bez šećera, magnezij u prahu), gomila tehnike, punjači, baterije, rasvjetna tijela (ukupno 5 LED svjetiljki)… Težina bicikla i opreme 40 kg! A tu je i mojih 83 kg žive vage. Joj! 😉

Najveći problem bio je gdje smjestiti teški i glomazni šator. Rješenje za to bilo je savijanje aluminijske cijevi promjera 10 mm i njezino učvršćenje na prednji kraj (vilica i upravljač). Dobro je ispalo i nije mi zadavalo teškoće. Sva ostala oprema stane u prednje i zadnje bisage.

Planirao sam odraditi nekih 325, ali sam u konačnici napravio 350 km. Nije loše. Dapače. 🙂 Vozio sam preko najmanje sedam brda i sedam dolina, i na kraju iz inata prema svima i svemu, završnicu odradio preko Zapadnog Papuka. Uf! Lud čovjek.

Ma koliko volim planine (dokaze imate na mom planinarskom portalu – planinarimo.info) – na biciklu brda nisu niti malo zanimljiva niti poželjna, ma koliko ih voljeli. Usponi su naporni, dugotrajni i znojni, a spust je previše brz i time opasan zbog težine bicikla i zanošenja. Bicikl tijekom jurnjave postaje ekstremno nestabilan, a kočnice se troše enormnom brzinom. Najveći je problem dakako vjetar i hladnoća, s obzirom da se na spustu temperatura spusti preko 10°C, pa se stvori ogromna razlika i vrlo lako je šokirati organizam.

Biciklistička tura “Od Drave do Une i Save” ili “Od Podravine do Sunjskog Polja i Lonjskog Polja & nazad preko Papuka”

Od Drave tj. iz “ravne” Slavonije, točnije Podravine, krećem do rijeke: Save, Une, Sunje ili po mjestima: Slatina (M. Gupca 33 – 114 m/nv) > Levinovac (206 m/nv) > Đulovac (274 m/nv) > Batinjani (260 m/nv) > Donji Daruvar (234 m/nv) > Daruvar (161 m/nv) > Pakrac (178 m/nv) > Lipik (153 m/nv) > Jagma (136 m/nv) > Korita (256 m/nv) > Bair 221 (m/nv) > Brestača (131 m/nv) > Novska (126 m/nv) >  > Jasenovac (95 m/nv) > Hrvatska Dubica (101 m/nv) > Hrvatska Kostajnica (111 m/nv) > Gornji Hrastovac (141 m/nv) > Čigoć ili Čigoč (95 m/nv) > Jasenovac > Novska > Pakrac > Španovica (236 m/nv) > Bučje (361 m/nv) > Kamenska (237 m/nv) > Novo Zvečevo (447 m/nv) > Djedovica (528 m/nv) > Rupnica > Voćin (215 m/nv/) > Ćeralije (149 m/nv) > Slatina.

Što se Slavonije i njezinih gorja tiče – vozim uglavnom po obroncima Papuka, zatim svladavam Novsko brdo ili Novljansko gorje (obronci Psunja), a u povratku pedaliram preko Papuka onako po azimutu 🙂 i na kraju prava poslastica Slatinsko prigorje i Popišano brdo. Joj!

Još par riječi o spavanju… Zbog višekratne kiše u Daruvaru i nekih mojih fiks ideja 🙂 kasnim sat i pol vremena na odredište stoga ne ostajem spavati u Hrvatskoj Kostajnici kako je prvobitno zamišljeno, već nastavljam pedalirati unatoč “mrkloj mrakači”. 🙂

Vozim, štrumfam, znojim se, sve se puši. Svladavam uspon i izlazim iz Kostajnice koja se nalazi u povelikoj rupi. I dalje sam pun energije iako je 175 km puta iza mene. No, sve više sam svjestan da moram pronaći “mirnu luku” i spavati. Pizdim, dezorjenitran sam, ali i dalje pedaliram, sve do mjesta Gornji Hrastovac gdje pronalazim idealnu lokaciju za spavanjac: javna površina, malonogometno igralište, blizu je cesta, tu je ulična rasvjeta, malo njuškam i 40-ak metara od glavne ceste vidim napuštenu tvornicu sa prostranom garažom koja mi služi kao dodatna zaštita od uznemiravanja i moguće nevere, osim toga ne moram brinuti o travi, korijenju i kamenju… Ujutro me susjedi zovu na kavu i grde me što se nisam javio i kod njih prespavao. Hvala vam dobri ljudi. 🙂

Za kraj malo impresija i sugestija za Gradove i Općine, za načelnike i selonačelnike, za turističke djelatnike, cestare, lovce i ostale:

  • Bilo bi lijepo da lovci i krivolovci prestanu uništavati prometne oznake i signalizaciju. Prije ili kasnije će upucati nekog tko nije ni kriv ni dužan i slučajno se zatekao pokraj neke table koja im glumi metu. Jadno je ubijati životinje, uništavati prometne oznake i dovoditi u opasnost slučajne druge ljude. 🙁
  • “Daruvar najljepši mali grad” obvezno preimenovati u “Daruvar grad najljepših žena”, jer tamo neviđeno lijepe žene štrapaciraju ulicama grada, a nije ni maturalna fešta, ni svadbeno veselje bilo na vidiku… Uf. 🙂
  • Lipik – pohvala za glazbu u paviljonu sa termalnom vodom, no mogli bi napisati da voda nije za piće dok se ne ohladi. 60°C je ipak malo previše i svakako treba popraviti preostale tri slavine. Ipak je to česma – nije diskoteka. Da…
  • Sunjsko Polje – malo krpati i asfaltirati, otpustiti birokrate i zaposliti kosce, tesare i graditelje mostova.
  • Lonjsko Polje – puno asfaltirati, pokositi korov pokraj ceste, izgraditi neki vidikovac, urediti bar jedan ili dva prolaza, više putokaza, treba uzeti lovu prolaznicima…

Za sve gradove i sela na ovom putu vrijedi:

  • Pokrpajte već jednom te rupe od granata na fasadama! Od rata je prošlo 25 godina.
  • Istaknite spomenike iz svih dijelova povijesti. Ima se tu puno toga vidjeti i naučiti…
  • Svaki grad i najmanje selo u centru mora imati slavinu sa vodom (može i one pipe sa vremenskim trajanjem), kante za smeće…
  • Napuštene tvorničke objekte poravnati sa zemljom, ili barem napraviti radne akcije i sve počistiti i posaditi travu i drveće, a zidovi nek’ stoje.
  • Puste i devastirane željezničke postaje počistiti staklo i krš, popraviti krovove i mrvicu upristojiti (kanta za smeće, bilo kakav stol i stolice za odmor putnika), to bi bilo iznimno korisno i atraktivno.

Trgovci i OPG-ovci:

  • Nevjerojatno je da nigdje nema štandova sa voćem, povrćem, medom, sladoledom? Turistička smo zemlja… Halo ljudi, malo se razbudite i organizirajte… Naviknite putnike prolaznike, vozače, bajkere, bicikliste… na ponudu ića i pića, sira, šljiva i krušaka… Nije to tako teško. A svaka kuna dobro dođe.

Pohvale & zahvale:

Moram pohvaliti vozače automobila na obzirnosti i respektu. Nisu trubili, škripali niti negodovali, a nisu me ni besomučno obilazili i ulazili u “škare” samo zato da me što prije ostave iza sebe. Ovi moji u Podravini su puno nervozniji i bezobrazniji. Uistinu jedno lijepo iskustvo i korektno stanje na cesti. Dakako bilo je javljanja i pozdravljanja. Najviše preko Save. Jasenovac me najbolje primio. Tamo su me pozdravljali prolaznici, zgodne cure, mala djeca, drugi biciklisti, a imaju i dobru ponudu hrane, slastica i tako to.

Tijekom stanki i u noćnim satima, imao sam bogatu Viber prepisku u kojoj je sudjelovalo čak 8 muškaraca, žena i djece. Ah. Bilo je tu svega: pitanja, podrške, čuđenja, izljeva nježnosti, zabrinutosti, znatiželje, ma svašta nešto, uobičajeno… 😉 No, meni je to bilo iznimno važno i potrebno. Da sam imao društvo za pedaliranje, vjerojatno bi prepiska bila manje intenzivna ovako – hvala svima.

Problemi na putu:

  • Loša cesta u Sunjskom Polju, i iznimno loša cesta u Lonjskom Polju;
  • Kiša oko Daruvara;
  • Velika hladnoća tijekom noćnih sati, posebno tijekom dugog spusta od Djedovice do Voćina (11°C).

Bilo je mrvicu naporno, slatko i kratko. Rado bih ponovno biciklom na more. Dakako u dobrom društvu… Bilo kako bilo – zadovoljan sam postignutim. Do novog znojnog pothvata, ostajte mi dobro i nemojte štogod zamjeriti. I biciklisti su samo ljudi, sa svim manama i vrlinama. 🙂

Miša Nicinger

 

2 comments

  1. Pozdrav Miša.

    Bio sam kod tebe dan-dva prije nego što si krenuo…
    Svaka ti čast. Lijepo je to čitati, gledati fotke i “proživjeti” sve to s tobom.
    Dio tog puta (Greda Sunjska, Svinjičko… uključujući i skelu Graduša) sam prolazio 2007.-2008.godine bar
    10-tak puta i lijepo se podsjetiti tih krajeva.

    Još jednom čestitke na članku i putovanju…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*