na2kotača.net

na2kotača.net

Biciklom do zdravlja

Litra i pol benzina do Novog Sada

Trpinja se u konačnici pokazala velikom “pušionom” jer su poslije mile i drage dječice na lokaciju koju smo odabrali za podizanje šatora i noćenje počeli pristizati iznimno bučni dečki i cure. Upalili su moćne reflektore i zaigrali nogomet i basket do kasno u noć.

No kako to već biva sve neugodna iskustva su prošarana onim lijepima, dobili smo na poklon lubenicu, a Vukovarci su nam osim izvrsnog gableca ponudili pregršt informacija i savjeta.

U Bačkoj Palanci su nas dočekali crnoputi klinci koji kao da imaju radar za strance i počeli žicati lovu. Raspoloženje smo popravili izvrsnom hranom koja je 50% jeftinija nego kod nas.

Vožnja cestom, ako se ta smežurana masa asfalta tako može nazvati, od Bačke Palanke do Novog Sada više sliči ruskom ruletu i ne može se preporučiti automobilima ni kamionima, a kamoli biciklistima! Unatoč svemu vozači nas nisu šikanirali, a biciklističih putokaza ima kao u priči. Kada smo u mjestu Gložani pitali za alternativne prilaze vojvođanskoj metropoli i koliko imamo još kilometara do odredišta – ljubazni nam je prolaznik slikovito objasnio riječima “Blizu je – moja Lada potroši samo litru i pol benzina”.

novi_sad

Novi Sad nije samo grad iz bajki za laku noć, nije to samo turistička meka i El Dorado za posao, ima taj grad izvrsne biciklističke staze na kojima se vozi u oba smjera, a vozači motornih vozila propuštaju sve na dva kotača širokim zamahom ruke i osmijehom na licu. Prolaznici su posebna priča – oni kao i u svim drugim gradovima imaju slušalice na ušima i bolje ih je ništa ne pitati. Stare babe su gluhe ili bezobrazne, a muškarci previše lajavi pa ih se teško riješiti. Najpouzdanije su gospođe i djelatnice u trafikama. Seljaci su dobri i dragi, ali njih ne treba ništa pitati jer sela imaju samo 5-6.000 tisuća stanovnika (poneka i preko 15.000) pa nije problem pronaći pravi put.

Eurovelo 6 noćna mora nastupa na dionici od Batajnice do Zemuna gdje je Bog rekao laku noć. Nema tu zadnjih 100 godina ni čestite ceste, ni traga od pješačke staze, a bicikliste mrze živčani vozači GSP-a, standardno bezosjećajne kamiondžije, taksisti i svih drugih sudionici u prometu. S obzirom da je sve u banani tu nema čak niti putokaza.

U Zemunu se stvar mijenja iz korijena i staza koja vodi od Atlantika do Crnog mora poslije nekog vremena skreće na sporedne ulice i tako sve do Beograda gdje su staze vrlo raskošne, a biciklisti čak imaju pravi pravcati biciklistički lift na Savskom mostu, kojim se lako penje i spušta na desnu obalu Save, par stotina metara prije ušća u Dunav.

Sum sumarum u ova tri dana – 360km.

Miša i Ivona